Donacija Glen

Vlaho Bukovac, Rat na moru (Bitka kod Lepanta), oko 1871.
KB-508

Jedan od načina nadopunjavanja muzejskog fundusa, koji za svaki muzej ima poseban značaj, jest donacija ili darivanje. Takav oblik povjerenja donatora prema ustanovi kojoj daruju predmet ili zbirku, iskazujući joj čast, ali i odgovornost da o umjetninama stručno skrbi i da ih prezentira javnosti. Kuća Bukovac u nekoliko navrata dobila je vrijedne donacije predmeta i umjetnina vezanih za život i djelo Vlaha Bukovca i njegove obitelji. 

Jedna takva vrijedna donacija, posredstvom angažiranog i srčanog zalaganja lady Jadranke Beresford Peirse i njene zaklade International Trust for Croatian Monuments, ali i provoditelju oporuke obitelji Glen, gospodinu Robinu Hollandu Martinu, darovana je Kući Bukovac 2006. godine. Lady Zorica Glen, pokćerka Bukovčevog sina Aga, kćer iz prvog braka njegove supruge Bosiljke koju su svi zvali Lujka, posljednja je od nasljednika obitelji Bukovac.

Vlaho Bukovac, Dolce far niente, 1906.
KB-504

Rođena je 1913. godine u Beogradu, poznata i kao barunica Zoru de Collaert. Kretala se u diplomatskim krugovima, a u jednom romanu spomenuo ju je i Miloš Crnjanski kao lijepu ženu manekenske stature. Svog supruga Alexandra Glena upoznala je u Beogradu 1940. godine. Vjenčat će se 1947. godine u Londonu. Alexander Glen također je bio osebujna ličnost. Istraživač, tajni agent, mornarički ataše, pisac popularno-znanstvenih bestselera, nositelj brojnih odlikovanja, prijatelj Iana Fleminga, autora romana o tajnom agentu Bondu, pa se često pretpostavljalo da je djelić Glenovog zanimljivog života utkan u taj fiktivni lik.

Lady Zorica i njen suprug, sir Alexander Glen, bili su vlasnici deset Bukovčevih slika, jedne slike Jelice Bukovac te jedne biste, portreta Aga Bukovca, rad kipara Oscara Nemona, ujedno i autora medalje s portretom Vlaha Bukovca. Sve te umjetnine, tzv. donacija Glen, postale su dio fundusa Kuće Bukovac 2006. godine.

Bukovčeva djela iz donacije Glen spadaju u široki raspon radova, od onih dječačkih slikarija šesnaestogodišnjeg dječaka, na kojima se ogleda sav talent budućeg slikara, do majstorskih obiteljskih portreta. Uglavnom su intimnog, obiteljskog karaktera, i vrijedna su nadopuna zbirke Kuće Bukovac.

Oscar Nemon, Ago Bukovac
KB-512

Rani rad, Rat na moru ili Bitka na Lepantu, nastao je vjerojatno oko 1871. godine, u vrijeme kad je Bukovac plovio kao mornar na jedrenjaku Osmi dubrovački. Možemo pretpostaviti da je bio privučen prikazima pomorskih bitaka te da je slike takve tematike mogao vidjeti u liverpulskim muzejima koje je posjećivao za vrijeme svog kratkog pomorskog iskustva, ploveći od Istanbula preko Odese do Liverpoola.

Ostale slike iz donacije radovi su slikara koji je primarnu umjetničku praksu savladao na pariškoj Ecole des Beaux-Arts, kod profesora Cabanela, pa tako je i Glava djevojke sa žutom tkaninom nastala u tom ranom pariškom razdoblju, oko 1880. godine, u najboljoj maniri akademskog realizma. Slijedi jedna mala žanr-scena, Šveljica, prikaz sestre Ane za šivaćom mašinom, nastala svega četiri godine kasnije, 1884. godine, u vrijeme kad je Bukovac proveo duži period slikajući u Dalmaciji. Ovdje vidimo jednu slobodnu, gotovo impresionističku studiju zasjenjenog prostora u koji se kroz zatvorene persijane provlači tek mali tračak svjetlosti.

Vlaho Bukovac, Šveljica, 1884.
KB-506

Sina Aga nalazimo na dvije iznimne slike, kao sjedeću figuru malog dječaka uhvaćenog na stijenama poluotoka Sustjepana kako promatra pučinu, rad iz 1900. godine, i na nešto kasnijem portretu iz 1917. godine s posvetom Naš Ago u punoljetnosti.

Svakako treba spomenuti i sliku Dolce far niente koja prikazuje crvenokosu djevojčicu, zavaljenu u stolici, ruku podignutih iznad glave te malu skicu s prikazom Konavoki.

Portret Aga Bukovca kao i medalja s likom Vlaha Bukovca rad su kipara Oscara Nemona, rođenog u Osijeku, a koji je studij završio u Bruxellesu te živio u Engleskoj.

Vlaho Bukovac, Mali Ago na hridima, 1900.
KB-503

Od velikog nam je značaja i važnosti ova donacija koja se 2006. godine vratila u Kuću Bukovac i čini dio stalnog muzejskog postava, predstavljajući jedan intimistički i topli obiteljski segment Bukovčevog djela.

Ovo je ujedno prilika da zahvalimo svim našim donatorima na vrijednim muzejskim predmetima iz Bukovčevog opusa koji su također postali dijelom fundusa Kuće Bukovac te kao takvi dostupni javnosti. Zahvaljujemo Mihu Bokarici, Pavu Vukiću, obitelji Kušelj i Anamariji Žuveli, a veselimo se našim budućim donatorima.