Izložba “Korijeni i krila”

Korijeni i krila naslov je izložbe koja se danas, 17. veljače otvara u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu.

Riječ je o izložbi, drugoj u nizu, autorica Petre Vugrinec i Lucije Vuković, koja će se baviti Bukovčevim zagrebačkim, cavtatskim i bečkim razdobljem, pokrivajući period od 1893. do 1903. godine. Autorski ciklus od tri izložbe, od kojih je prva bila postavljena 2018. godine i bavila se Bukovčevim pariškim opusom, sažima nova istraživanja, kontekstualizira njegovo prisustvo u različitim sredinama u kojima je boravio i donosi kritičko promišljanje i osvrt na umjetnikov bogat opus. Utoliko, važno mjesto i polazište svih istraživačkih predradnji za konceptualizaciju ovog složenog izložbenog ciklusa autoricama je bila Kuća Bukovac. U nekoliko navrata boravile su i radile na nezaobilaznoj arhivskoj građi koja se čuva u Cavtatu, u rodnoj Bukovčevoj kući, i to je neprocjenjivo iskustvo, kako za istraživače tako i za muzejske djelatnike.

Kao i na prethodnoj izložbi i ovaj put, shodno temi i razdoblju, na projektu sudjeluje niz koautora, specijaliziranih za određena područja. Iskra Iveljić s Odsjeka za povijest i Dragan Damjanović s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu bavili su se Zagrebom kraja 19. stoljeća kao i naručiteljima, javnim ličnostima kao i bogatom elitom. Živu umjetničku scenu koju svojim dolaskom u Zagreb inicira Bukovac govori Irena Kraševac s Instituta za povijest umjetnosti, a Petar Petrović, viši kustos Narodnog muzeja u Beogradu portretima kraljevske obitelji Obrenović.

Vlaho Bukovac, Zabava, 1898.; privatno vlasništvo
preuzeto sa Facebook stranice Galerija Klovićevi dvori

Odgovori na pitanja koja su si uzajamno postavile autorice Što bi bilo s hrvatskom umjetničkom scenom da Bukovac nije došao u Zagreb, kao i uzvratno U kojem smjeru bi se Bukovac razvijao da nije došao u Zagreb, odnosno kako je Zagreb utjecao na Bukovca – temeljna su okosnica ove izložbe. Bukovčevo preseljenje iz Pariza, gdje je proveo 16 godina, u Zagreb 1893. godine zrcalilo je njegovu želju da stečeno znanje i iskustvo primjeni za napredak svoje domovine.

Kako goć, čini mi se da je moja budućnost u Zagrebu, a nije daleko od Dubrovnika, tako isto i Cavtata, a naš jezik, naš narod, naša slava – pisao je Vlaho supruzi Jelici te 1893. godine. Mnogo toga će se odigrati u sljedećih deset godina. Svakako, Bukovac unosi tektonske promjene u kulturni i umjetnički život kako Zagreba tako i rodnog Cavtata. Bukovac u Zagrebu vrlo brzo postaje kreator umjetničke scene, centralna figura oko koje se okupljaju mladi umjetnici, slikari, kipari, pisci.

Krajem 1893. godine Bukovac će u palači Akademije postaviti svoju prvu izložbu, koja će se pokazati kao likovna izložba u pravom smislu te riječi. Naime, umjetnička djela do tada su izlagana kao prateći asamblaž na gospodarskim ili sličnim sajmovima, a sada je Zagreb osvanuo preplavljen plakatima, te su se za ovaj vernisage slale i pozivnice. Izložba portraita historičkih i savremenih velikana hrvatskih i članova odličnih obitelji hrvatskih što ih je naslikao glasoviti hrvatski slikar Vlaho Bukovac, stajalo je na plakatima. Izložba je bila vrlo posjećena.

Vlaho Bukovac, Zagreb, oko 1897.

Nižu se narudžbe za velike kompozicije i portrete, a mladi slikari, studenti akademija u Beču i Münchenu, vraćaju se u Zagreb kako bi učili i radili s Bukovcem.

Ponajprije je Bela Czikos zamolio da smije postati Bukovčevim đakom… Malo zatim došao je Bukovac k meni s molbom da mu povjerim i Ivekovića. Nisam htio na to pristati, jer sam znao, da je taj mladi umjetnik u dobroj školi, ali Bukovac mi izjavi da je Iveković već u Zagrebu. Štipendista, bez dozvole sred školske godine. Nije mi bilo pravo, ali kad mi je Bukovac zajamčio da će ga savjesno podučavati i do cilja dovesti, pristao sam. Malo zatim izjavi i Frangeš, da neće više natrag Kundmannu. I on se stavio pod Bukovčevo vodstvo’ piše Kršnjavi o ovom važnom trenutku hrvatske povijesti umjetnosti.

Bukovčeva pojava bila je magnet za sve. Izložba Korijeni i krila predstavit će nam upravo to vrijeme, nepunih šest godina provedenih u Zagrebu, nepune četiri u Cavtatu i godinu u Beču.

Veselimo se i čestitamo autorima!