Korijeni i krila naslov je izložbe koja se danas, 17. veljače otvara u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu.
Riječ je o izložbi, drugoj u nizu, autorica Petre Vugrinec i Lucije Vuković, koja će se baviti Bukovčevim zagrebačkim, cavtatskim i bečkim razdobljem, pokrivajući period od 1893. do 1903. godine. Autorski ciklus od tri izložbe, od kojih je prva bila postavljena 2018. godine i bavila se Bukovčevim pariškim opusom, sažima nova istraživanja, kontekstualizira njegovo prisustvo u različitim sredinama u kojima je boravio i donosi kritičko promišljanje i osvrt na umjetnikov bogat opus. Utoliko, važno mjesto i polazište svih istraživačkih predradnji za konceptualizaciju ovog složenog izložbenog ciklusa autoricama je bila Kuća Bukovac. U nekoliko navrata boravile su i radile na nezaobilaznoj arhivskoj građi koja se čuva u Cavtatu, u rodnoj Bukovčevoj kući, i to je neprocjenjivo iskustvo, kako za istraživače tako i za muzejske djelatnike.
Kao i na prethodnoj izložbi i ovaj put, shodno temi i razdoblju, na projektu sudjeluje niz koautora, specijaliziranih za određena područja. Iskra Iveljić s Odsjeka za povijest i Dragan Damjanović s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu bavili su se Zagrebom kraja 19. stoljeća kao i naručiteljima, javnim ličnostima kao i bogatom elitom. Živu umjetničku scenu koju svojim dolaskom u Zagreb inicira Bukovac govori Irena Kraševac s Instituta za povijest umjetnosti, a Petar Petrović, viši kustos Narodnog muzeja u Beogradu portretima kraljevske obitelji Obrenović.
preuzeto sa Facebook stranice Galerija Klovićevi dvori
Odgovori na pitanja koja su si uzajamno postavile autorice Što bi bilo s hrvatskom umjetničkom scenom da Bukovac nije došao u Zagreb, kao i uzvratno U kojem smjeru bi se Bukovac razvijao da nije došao u Zagreb, odnosno kako je Zagreb utjecao na Bukovca – temeljna su okosnica ove izložbe. Bukovčevo preseljenje iz Pariza, gdje je proveo 16 godina, u Zagreb 1893. godine zrcalilo je njegovu želju da stečeno znanje i iskustvo primjeni za napredak svoje domovine.
Kako goć, čini mi se da je moja budućnost u Zagrebu, a nije daleko od Dubrovnika, tako isto i Cavtata, a naš jezik, naš narod, naša slava – pisao je Vlaho supruzi Jelici te 1893. godine. Mnogo toga će se odigrati u sljedećih deset godina. Svakako, Bukovac unosi tektonske promjene u kulturni i umjetnički život kako Zagreba tako i rodnog Cavtata. Bukovac u Zagrebu vrlo brzo postaje kreator umjetničke scene, centralna figura oko koje se okupljaju mladi umjetnici, slikari, kipari, pisci.
Krajem 1893. godine Bukovac će u palači Akademije postaviti svoju prvu izložbu, koja će se pokazati kao likovna izložba u pravom smislu te riječi. Naime, umjetnička djela do tada su izlagana kao prateći asamblaž na gospodarskim ili sličnim sajmovima, a sada je Zagreb osvanuo preplavljen plakatima, te su se za ovaj vernisage slale i pozivnice. Izložba portraita historičkih i savremenih velikana hrvatskih i članova odličnih obitelji hrvatskih što ih je naslikao glasoviti hrvatski slikar Vlaho Bukovac, stajalo je na plakatima. Izložba je bila vrlo posjećena.
Nižu se narudžbe za velike kompozicije i portrete, a mladi slikari, studenti akademija u Beču i Münchenu, vraćaju se u Zagreb kako bi učili i radili s Bukovcem.
Ponajprije je Bela Czikos zamolio da smije postati Bukovčevim đakom… Malo zatim došao je Bukovac k meni s molbom da mu povjerim i Ivekovića. Nisam htio na to pristati, jer sam znao, da je taj mladi umjetnik u dobroj školi, ali Bukovac mi izjavi da je Iveković već u Zagrebu. Štipendista, bez dozvole sred školske godine. Nije mi bilo pravo, ali kad mi je Bukovac zajamčio da će ga savjesno podučavati i do cilja dovesti, pristao sam. Malo zatim izjavi i Frangeš, da neće više natrag Kundmannu. I on se stavio pod Bukovčevo vodstvo’ piše Kršnjavi o ovom važnom trenutku hrvatske povijesti umjetnosti.
Bukovčeva pojava bila je magnet za sve. Izložba Korijeni i krila predstavit će nam upravo to vrijeme, nepunih šest godina provedenih u Zagrebu, nepune četiri u Cavtatu i godinu u Beču.
Veselimo se i čestitamo autorima!