Galileo Galilei i Marin Getaldić

Galileo Galilei

Na današnji dan davne 1564. godine u Pisi se rodio jedan od najvećih znanstvenika svojega doba, Galileo Galilei. Ovaj sin glazbenika do kraja svoga života 1642. godine zadivljivat će, ali i zgražati tadašnju znanstvenu elitu. U svojoj mladosti želio je postati svećenik, ali će na nagovor oca upisati medicinu, od koje će odustati zbog ljubavi prema matematici. Kao izuzetno nadaren matematičar brzo će postati iznimno popularan profesor. Na njegova predavanja dolazili su brojni studenti iz cijele Italije i Europe, a u svome znanstvenom krugu okupio je najveće matematičke umove tadašnje znanstvene zajednice, među kojima se našao i Marin Matov Getaldić.

Getaldić je četiri godine mlađi od Galilea i svoje prvo obrazovanje dobio je kao i ostala vlastelinska djeca u dubrovačkoj gimnaziji, nakon čega se posvetio dužnostima u Republici. Premda je bio nadaren učenik, Getaldić se počinje više zanimati za znanost tek kada s prijateljem Marinom Gučetićem odlazi u London 1595. godine. Na putovanju su trebali riješiti ostavštinu Gučetićeva strica koji je umro u Londonu, ali se Getaldić brzo počeo družiti s poznatim matematičarima toga vremena. Već 1597. godine u Antwerpenu uči matematiku kod Michela Coigneta, a dvije godine kasnije u Parizu kreće se u znanstvenom krugu Françoisa Viètea i Alexandera Andersona, tada već etabliranih matematičara. Getaldić će nakon Pariza otputovati u Padovu gdje se tada nalazio i Galileo Galilei.

Marin Getaldić

Upravo će padovsko razdoblje znatno utjecati na Getaldićev znanstveni razvoj. Galilei je već tada bio poznati profesor matematike koji se za boravka u Padovi uglavnom bavio problemima mehanike: proučavao je slobodni pad, gibanje niz kosinu, vodoravni hitac, istraživao izokronizam a zatim, proučavajući toplinsko rastezanje tekućina, konstruirao prvi termoskop. Tek će kasnije Galilei više pozornosti usmjeriti na dokazivanje heliocentričnog sustava, kojim se Getaldić neće toliko baviti, ali će Galileijev utjecaj biti primjetan u Getaldićevim radovima koji se bave algebrom i fizikom.

Od 1601. do 1602. godine Getaldić obilazi druge sveučilišne centre u Italiji i završava u Rimu. Iduće godine dovršava dvije svoje rasprave u Rimu: Neki stavovi o paraboli i Unaprijeđeni Arhimed. Nažalost, mora napustiti Rim već iste godine jer je upao u jednu tuču, nakon čega se vraća u Dubrovnik.

Dubrovačko razdoblje bit će najplodnije, ali i najduže. Getaldić se morao posvetiti poslovima Republike pa mu je tako 1604. godine povjeren zadatak da počne izgradnju tvrđave Podzvizd u Stonu, a 1606. godine poslan je kao poklisar harača u Carigrad. Upravo u Getaldićevo vrijeme dogodilo se i jedno od najvećih unutarnjopolitičkih raslojavanja dubrovačke vlastele poznatije kao Velika zavjera 1611. godine. Vjerojatno je zbog toga što je bio na strani zavjerenika Getaldić do kraja života obavljao brojne državne dužnosti.

Getaldićevo paraboličko zrcalo

Burni politički život ipak ga nije mogao udaljiti od znanosti. Osim kao teoretičar, Getaldić je veliku važnost davao eksperimentima. Svoj laboratorij u kojima je radio pokuse navodno je smjestio u Betinu špilju preko puta Lokruma. Najveći fokus istraživanja Getaldić je usmjerio na parabolična zrcala i njihovo odbijanje svjetlosti, zbog čega je nastala glasina da brodovi u to vrijeme nisu smjeli ploviti između Ploča i Lokruma jer bi im se zapalila jedra. U svojim eksperimentima i izračunima Getaldić je bio nevjerojatno precizan, zbog čega je postao jedan od autoriteta tadašnje znanosti.

Stvarajući svoj opus u rodnome gradu, znanstvene je novosti doznavao dopisujući se s uglednim matematičarima i fizičarima svoje epohe (Alexander Anderson, Christoph Clavius, Christoph Grienberger, Galileo Galilei, Federico Saminiati, Paul Guldin,…) te izmjenjujući s njima znanstvene radove. Kao učitelj na Getaldića je najveći utjecaj imao tada već pokojni François Viète, ali je Galilei za njega bio jedan od ključnih znanstvenih autoriteta, što iskazuje i u svojim pismima. Svakako najveći Getaldićev doprinos bio je na području algebre i geometrije u svome najvećem djelu O matematičkoj analizi i sintezi koje je objavljeno 1630., četiri godine nakon njegove smrti.

Variorum problematum collectio
Getaldićeva knjiga izdana u Mlecima 1607.

Premda je naglasak djela O matematičkoj analizi i sintezi na razvoju matematičkih metoda i ispitivanju njihovih dosega, djelo se u literaturi često ocjenjivalo iz aspekta utemeljenja analitičke geometrije. Getaldić je, primjenjujući algebarske metode na geometrijske probleme, ostvario izvanredne rezultate i načinio pripremu za nastanak novoga matematičkog područja – no do utemeljenja analitičke geometrije nedostajao mu je posljednji korak. Svega nekoliko godina poslije, taj odlučni korak, zapis prve algebarske jednadžbe iz geometrijskoga problema, načinio je René Descartes u djelu La géométrie.

Obuzet znanošću, Getaldić se oženio tek 1621. godine za Mariju Sorgo koja mu je rodila tri kćeri. Supruga mu je umrla nedugo poslije posljednjeg poroda, što ga je teško pogodilo. I sam je pobolijevao i osjećajući da mu je kraj blizu nastojao je oporučno riješiti pitanje budućnosti svojih kćerki, a kao izvršitelja posljednje volje imenovao je svoga brata Andriju. Marin Getaldić preminuo je u Dubrovniku 7.  ili 8. travnja 1626. Na ulaznim vratima njegova imanja na Pločama i danas se može pročitati natpis koji u prijevodu glasi: Budite daleko, zavisti, svađe, taštine, brige! Mir i spokoj krase pećine, perivoje, hridi.

Samo nekoliko godina nakon Getaldićeve smrti, za Galileia će uslijediti burno razdoblje borbe s inkvizicijom, nakon čega se mora odreći heliocentrične Kopernikove teorije, izoliran od javnosti i dijelom prezren zbog svoje čudi, ali o tome jednom drugom prilikom.