Za sve one koji su ovih dana ispod Sniježnice tražili travu ivu (lat. Teucrium montanum) o kojoj smo pisali prošli tjedan, a nisu je pronašli, danas donosimo priču o zastupljenijoj vrsti na nižoj nadmorskoj visini, priču o ivinom rođaku dubačcu običnome (Teucrium chamaedrys). Obje biljke spadaju u porodicu usnjača (Lamiaceae), roda dubačca (Teucriuma), sličnih su karakteristika, ali ipak ih osim grkoće, boje cvijeta i oblika lista razlikuje još nešto. Dok je trava iva u visinama od oko 800 m i više nadmorske visine, odakle i vuče opisno ime montanum, dubačac se spušta nešto niže, pa ga ima puno više po Konavlima nego trave ive.
Zajedničko stanište u Konavlima predjeli su Konavoskih brda. Biljke se razlikuju svojim oblikom: trava iva stisne se u okrugli grmić, a dubačac opuštenije puzi po tlu i miješa se s ostalom vegetacijom koja je na njegovom staništu ipak bogatija. Nalazimo ga uz puteve, na suhom pjeskovitom i zemljanom terenu i iz daleka će nam se učiniti kao da vidimo ocvjetanu majčinu dušicu/popunac, međutim čim se približimo, vidjet ćemo veći i drugačiji cvijet i znatno veće listiće. Upravo je po listićima najlakše identificirati ovu lijepu biljku. Listići su na kratkim peteljkama, unakrsno nasuprotno postavljeni, eliptični dužine do 3 cm, nazubljeni po rubu pa podsjećaju na list hrasta, na temelju čega je i opisni dio imena chamaedrys prema grčkom drys što znači hrast.
Za razliku od dubačca, trava iva ima omanje, špičastije listiće i prema tome ih je najlakše razlikovati. Lišće dubačca obično je, kao i cijela zelen, pokrivena dlakama. Cvjetovi su posloženi u grozdove na stapkama koje rastu u pazušcima gornjih listova, pa izgleda kao da su cvjetovi na podlozi lista. Oblik cvijeta isti je kao i u trave ive, samo roze boje. Sastoji se od zvončaste čaške i duplo većeg vjenčića koji izlazi iz nje s nejednakim režnjevima; donji veliki i zaobljen, bočni šiljasti, a gornje usne nema. Iz njega u rujnu nastane plod kalavac s četiri plodića. Cvjetovi mirišu ugodnim mirisom i na biljci u cvatu uvijek ćete vidjeti pčele. Ako je ljeto vlažno, bit će ga više, premda ga se svake godine nađe i u našim suhim brdima.
Ljekovitost dubačca proslavio je grčki junak Teucer, Ajaxov brat, najveći strijelac grčkog svijeta. Njemu se pripisuju zasluge za otkrivanje ljekovitosti biljke, pretpostavljamo cijelog roda Teucriuma.
Ovaj naš dubačac ima antiseptično djelovanje, a u narodu se koristi kod visoke temperature i grlobolje. Kao i ostale grke biljne pomagačice, otvara apetit, a dubačac pomaže i kod šećerne bolesti i gihta. Premda u našem kraju služi kao čaj koji se pije u virozama, koristi se kao liker i kao sastav rakija travarica, upravo zbog svog aromatičnog i ljekovitog svojstva. Njime su se i drugdje aromatizirala alkoholna pića, od kojih najčešće vermut jer je prvotno korištenje pelina u vermutima zamijenio dubačac zbog ugodnije arome. Vermuti su aromatizirana vina koja se formalno pojavljuju u 18. stoljeću kako bi se hladnom i suhom vinu začinima doprinijelo svojstvima. Najpopularnija i najveća proizvodnja bila je u Torinu premda se za stvarni početak nastanka ovog pića ipak trebamo obratiti Hipokratu (460. pr. Kr.) za kojeg se zna da je vinske iscrpine ljekovitih biljaka plasirao i u našu kulturu. I Ciceron i Plinije opisuju vino hippocratico kao alkoholnu iscrpinu biljke, a naziv se zadržao sve do engleskog vermouth, odnosno do izvornog njemačkog naziva Wermut.
U Konavlima bi alkoholna inačica korištenja ove biljke zasigurno bila liker koji se čini kao i onaj od mente, tako da se na sunce stavi travu u cvijetu s cukarom i rakijom na 40 dana, prelije i spremi za crnu zimu kad bude trebalo. A može se probati napraviti i domaći vermut, tako da pokišamo bilje u vino uz dodatak cukara, s tim da se ne stavlja na sunce. Malo iscrpljene moći ove snažne biljke u vodi ili alkoholu pomoći će prebrodit zimske bolesti i muke po teškoj hrani. Dubačac se smješta niže u brdu od trave ive, dostupniji je i vrlo je ljekovit. Trenutno je u cvatu pa ga je lako naći i upoznati. Sa svakim biljnim poznanstvom ovoga kraja bliže smo razumijevanju samih sebe.