Med i pčelice grudske profesorice

Mjesto radnje ove medene priče jedna je livada s košnicama na Grudi. Vrijeme radnje je sredina ožujka, prerano da bismo im uzeli med, no marčano sunce i tek dašak vjetra dopuštaju nam da košnice nakratko otvorimo i posjetimo vrijedne pčelice.

Prije nego se približimo košnicama obavezno je zaštitno odijelo kako nas pčele ne bi ispecale. Pčelarica u dimilici pali novine i gnojivo jer takav dim umiruje pčele koje će biti manje agresivne kad im se uprtimo u košnicu.

Paljenje

Pčele iz košnice neumorno lete do obližnjih livada sakupljajući nektar, a mogu se udaljiti i do 4 ili 5 kilometara. Iskusna pčelarica odmah opaža kako se košnica počela rojiti što znači da ih je u košnici previše i da im treba još jedna košnica. U proljeće pčele imaju prirodni nagon za rojenje, odnosno dijeljenje. Pri dijeljenju stara matica s pčelicama odlazi iz pretijesne košnice u potrazi za novom, a staru košnicu nasljeđuje nova, mlađa matica. Za one koji se žele početi baviti pčelarstvom ili povećati broj košnica tada je najbolje sakupiti (ili kupiti) početni roj.

Pčelarica se približava košnici s dimilicom, diže poklopac košnice, rešetku i vadi okvire sa saćama s medom i propolisom. Zimi se košnice ne otvaraju jer pčele ne podnose hladnoću, no na proljeće ih je potrebno pregledati dva do tri puta tjedno. Temperatura zraka mora biti barem 12 °C iako pčelice same održavaju temperaturu košnice na oko 25 °C tijekom cijele godine. Pčelari na proljeće imaju puno zadataka: provjeravaju ima li legla, treba li proširiti leglo ili dodati nove okvire i saće, paze da se pčele ne roje previše puta, a roje se svaki put kad je tijesno te paze da ne dođe do grabeži, odnosno da ne dođu pčele iz druge košnice. Isto tako, moraju paziti da pčele ne napadne varroa, nametnik koji pije hemolimfu pčelice ili da ne uđe stršljen.

Pčelari paze i na maticu koja u košnici može živjeti do 7 godina, ali obično ju zamjenjuju nakon dvije godine i to mladom maticom koja može izleći više jajašaca. U proljeće se od matice očekuje do 2 500 jajašaca dnevno. U košnici je nužan i trut, muška pčela kojoj je zadaća sparivanje s maticom i grijanje legla. Znaju ga pčelice i izbaciti iz košnice jer jede med. Sve ostale pčelice su radilice. One su prva tri dana hraniteljice legla, do desetog dana proizvode matičnu mliječ i vosak, do petnaestog dana su higijeničarke koje poliraju saće da starije pčelice radilice mogu donijeti med, do dvadesetog dana su stražarice koje ne daju tuđim pčelama u njihovu košnicu, a od dvadesetog skupljaju nektar i prave med.

Med se vadi samo u razdoblju od svibnja do polovice lipnja, te od polovice rujna do polovice listopada. Razlog tome je što su proljeće i kasno ljeto pogodni za sakupljanje nektara i pravljenje meda. Zimi pčele ne izlaze iz košnice, a ljeti im ne odgovara suša. Čak i matica ljeti nosi manje jaja, a zimi nimalo. Maksimalno se po košnici dobije 15 kilograma meda po jednom vađenju, a oko četvrtine proizvedenog ostavi se pčelama da se prehrane.

Propolis

Osim meda, od pčela dobijamo i vosak, propolis, matičnu mliječ. Med je od davnina poznat kao zaslađivač, a osim njegove široke upotrebe u prehrani ima i ljekovita svojstva. U slučaju zatvora i nadutosti dobro će doći kikara toplog mlijeka s dvije žlice meda. U našim se krajevima rade i topli čepići od meda kao lijek za zatvor. U širokoj upotrebi je i vosak koji se koristi za izradu svijeća, penganje jaja, ali i u izradi masti za opekline.

Uzgoj pčela može biti intenzivan i profesionalan, no onima koji ih uzgajaju u Konavlima to je uglavnom hobi ili dodatan posao kojim žele svojim bližnjima priskrbiti zdravu i prirodnu namirnicu, a eventualne viškove prodati. Iako je uzgoj pčela dosta zahtjevan posao, ostavlja doslovno sladak okus u ustima.