Šarena jaja pričinjaju veselje koje se događa u kućama za Uskrs, a priča traje već stoljećima. Još iz pretkršćanskih vremena bilježe se proljetni običaji bojenja jaja. Još puno prije nove ere i kršćanskog života, na Bliskom istoku i u Egiptu darivanje obojenih jaja u proljeće simboliziralo je novi život koji se stvara. Najvjerojatnije su te običaje preuzeli kršćani koji su im dali svoju simboličku vrijednost. Smatralo se tako da crvena jaja simboliziraju prolivenu Isusovu krv koji se za naše otkupljenje žrtvovao na križu. Međutim, nije to jedina simbolička poveznica bojenja jaja i događanja za Isusova života. U drugim se izvorima navodi da je simbolika jaja za Uskrs među kršćanima vezana za Djevicu Mariju ili Mariju Magdalenu.
Djevica Marija navodno je nosila jaja vojnicima koji su bili uz Isusa na križu i plačući ih molila da ne budu okrutni prema Isusu. Suze koje su padale u košaru s jajima, bojile su jaja u crveno. Prema drugim navodima, jaja su se obojila u crveno kad ih je Marija Magdalena nosila ženama koje su dežurale uz Isusov grob. Vidjevši da je kamen s groba otkotrljan, jaja su sva pocrvenjela. Brojne su druge inačice ove priče u kojima se traže početci želje i potrebe u kršćanskom narodu da pred Uskrs oboji jaja.
I u pretkršćanskim, a i u kasnijim običajima, izgleda da su se jaja bojala najviše u crveno. Tako je bilo i kod nas, čemu svjedoči i uzrečica, odnosno čestitka našega kraja: Sretan Uskrs i crvena jaja, ili sami opis uskrsnog vremena: Sveti Juraj i zelena trava, Uskrs i crvena jaja.
Crvena boja gotovo po cijelom svijetu simbolizira život i donosi sreću. Na vjenčanim je nošnjama Konavoki najcrveniji vez, a većina je vjenčanica uopće do 19. stoljeća bila crvene boje. Općenito, žensko svečano narodno ruho pršti crvenom bojom. U Indiji se još uvijek nosi crveno na svadbi. Premda je do danas upotreba crvene boje u vizualnoj komunikaciji ostvarila veliki spektar od rata do ljubavi, njeno najčešće arhetipsko značenje je sreća koju donosi. Uostalom, od svih je boja najživotnija i nema snažnije i jasnije želje od one koja je zapakirana crvenom bojom.
Brojni su izvori iz kojih su ljudi ekstrahirali crvenu boju. Brojne nijanse crvene koje su dostupne na tržištu ekstrahiraju se iz mineralnih, biljnih, životinjskih, dakle organskih, anorganskih izvora. Uglavnom je današnja proizvodnja mineralna ili sintetska, međutim, prije industrijske proizvodnje boja u svijetu koristile su se različiti mineralni, biljni i životinjski izvori.
Od životinjskih izvora na američkom kontinentu najpoznatija je štitasta uš Dactylopius cacti, poznatiji kao košenil, koji parazitira na kaktusima opuncija. Košenil je davao skrletno crvenu, a i danas se koristi u prehrambenim bojama i kozmetici. Na Mediteranu je primat u proizvodnji crvene boje iz životinjskih izvora imala gusjenica crvac ili kermes (Kermes vermilio). Ona je davala narančastocrvenu boju, cinober koju je kasnije zamijenio mineralni cinober ili vermilion. Inače ta gusjenica živi na hrastu crniki (Quercus ilex), koji je dobro rasprostranjen na našem području. Vjeruje se da su populaciju ovog hrasta na našem području za vrijeme antike poticali upravo zbog proizvodnje crvene boje.
Ipak, kako je danas riječ o jajima, svi znamo da je najzdravije i najsigurnije za boju obratiti se biljkama. Crvena jaja u tradicijskom predindustrijskom vremenu bojila su se najčešće broćem. Broć (Rubia tinctorum) je iz porodice broćika (Rubiaceae), a iz njegovog se korijena dobiva crvena boja alizarin koja se danas proizvodi i sintetski. Broć je česta biljka naših šumaraka, a najčešće je nalazimo po šumskim putevima uz međe. Alizarin koju sadrži broć nalazi se u korijenju biljke, a on je dug, cjevast i narančastocrvene boje. Korijen se prikupljao u zimskim mjesecima, sušio i mljeo u prah, a potom se koristio za bojenje.
Broć je jedna od najstarijih i najviše upotrebljavanih biljaka za dobivanje prirodnih boja, ne isključivo za crvenu. Alizarin iz korijena broća, uz dodatke drugih tvari, omogućavao bi bojenje brojnim nijansama, od ljubičaste do roze, što su dobro koristile Konavoke do početka 20. stoljeća u bojenju svojih pređa. Danas se broć proizvodi sintetski, a nekoć se i za kućne i za manufakturne proizvodnje uzgajao posvuda i to u velikim količinama, kao na primjer u Francuskoj i Nizozemskoj.
Uostalom, bojenje broćem poznato je još od prapovijesnih vremena, što su pokazala arheološka istraživanja, a različiti toponimi, kao na primjer naše Brotnice, po širem području potvrđuju dugu uporabu. U nekim dijelovima Slavonije i Vojvodine ukrašena uskrsna jaja zovu se broćke, premda ne moraju biti crvena, što upućuje na davno korištenja broća za bojenje. A proces bojenja jaja bio je jednostavan. S jajima bi se skuhalo osušenog samljevenog korijenja broća i ostavilo bi se jaja da se u njemu ohlade. Dodatkom soli i octa boja se mogla korigirati. Broća je po kućama bilo i mimo Uskrsa jer je služio za bojenje vune i svile.
Osim broćem, donekle se crvenu boju dobivalo i lučinom. Do Uskrsa bi se skupljalo kore od luka koje su kuhanjem jajima predavale više smeđecrvenu boju. Ovakav način bojenja jaja još je uvijek vrlo popularan u Konavlima. Ostale crvene boje za tradicionalno, starinsko bojenje jaja od bilja kod nas nisu zabilježene, premda danas vidimo da se koriste i cikla i borovnice te drugo voće i povrće.
Kako su jaja trebala biti vesela i sretna, nije bilo dovoljno obojiti ih samo u boju. A ako bi ih se samo obojilo broćem ili lučinom, dobili bi se takozvani kaluđeri. Kaluđeri su neukrašena obojena jaja koja bi u Konavlima bila u kućama gdje je manja korota. Međutim, najpoželjnija su ona koja su bogato ukrašena. Darivanje kaluđera, ako nema korote, nosilo bi neku drugu poruku.
U Konavlima su jaja najčešće ukrašavana voskom ili cvijećem i travkama. Oba postupka zahtijevaju obradu prije samog bojenja, pa su tako ti poslovi ostavljani vještijim domaćicama i starijim djevojkama. Vješte su žene pengale pupkom od loze i domaćim voskom, a za ukrašavanje travkama bilo je dovoljno prikupiti lijepih malih oblika bilja koji bi se pod korama luka vezali u krpe i kuhali. Djeci nije bilo veselja u bojenju jaja, već je njihovo veselje donosio Uskrs kad bi ih se njima bogato darivalo slaveći novi život i želeći sreću.