Nakon Konavoskoga rata, situacija u Konavlima polako se smiruje, a život se vraća u normalu. Uz izgradnju središta vlasti kao što su Knežev dvor i samostan u Pridvorju, najveću pozornost Dubrovčani posvećuju izgradnji Cavtata te podjeli zemlje između dubrovačkog plemstva. Podjela zemlje bila je važna jer se prelazilo na veću proizvodnju žitarica, ali i nastanjivanje novih naselja te krčenje terena. Tako se uz Cavtat, do kraja 15. stoljeća počinju formirati sela Kuna, Močići, Molunat te moguće i Drvenik, dok naselje Crnoglav na Konavoskim brdima nestaje do polovice 15. stoljeća.
Iz zemljišnika Libro Rosso vidljivo je kako je područje Cavtata podijeljeno u đonte, odnosno dodatke svim posjednicima u nekada Pavlovićevom dijelu Konavala. Slično je učinjeno s Obodom i Uskopljem s Močićima. Zanimljivo je područje od Žala do Sustjepana i granice s Močićima, koje je činilo jednu đontu, što bi moglo sugerirati kako se ta zemlja ili nije obrađivala ili je njena vrijednost procijenjena znatno manje od polja ispod Oboda. Sam Cavtat podijelit će se najvjerojatnije tek 1471. godine, ali to ne znači da se već nakon Konavoskog rata nije počeo naseljavati.
Kako je već spomenuto, Dubrovčani su Cavtat isplanirali kao grad s lukom i brodogradilištem, koji je u slučaju rata trebao služiti kao zbjeg i utvrda. Čvrstina i pripremljenost cavtatske utvrde i zidina dolazi na kušnju već 1451. godine kada herceg Stjepan Vukčić Kosača objavljuje rat Dubrovniku. Usprkos svim pripremama obrane u posljednjih dvadesetak godina, hercegov napad bio je suviše brz i precizan. Od 25. lipnja do 1. srpnja Kosača osvaja cijele Konavle. Razara Cavtat koji je zbog brzog prodora napušten, no Kosača ga bez mornarice nije mogao zadržati.
Rat s Kosačom bio je iznimno opasan za opstanak Republike. Herceg je bio vojno nadmoćan te je na svoju stranu pridobio i dio nekadašnjeg konavoskog plemstva, uz to je u potpunosti okruživao dubrovačku državu. Drugim riječima, glavni hercegov cilj nije bio pljačka ili povratak prodanog teritorija kao što je to bio slučaj tijekom Konavoskog rata, već potpuno osvajanje Republike. Usprkos vojnoj premoći, Kosača nije uspio osvojiti Dubrovnik jer je diplomatska sposobnost Dubrovčana osigurala nepromijenjenost granica.
Nakon razaranja Cavtata, Dubrovčani su brzo reagirali te šalju vojsku sa zidarima i dva broda da ga ponovno utvrde. Čini se da je cijeli Cavtat tada bio razoren jer su brodovi poslani zbog udobnijeg smještaja zidara i majstora. U idućih nekoliko godina, gradnja zidina Cavtata će se finalizirati kada se nadograde kule te se produže zidna krila koja se pružaju u more.
O ozbiljnosti situacije govori i činjenica da 21. studenoga 1452. godine Senat postavlja prvog kapetana Cavtata čija je dužnost bila vojna, a od 1497. godine ona postaje i upravna. Kapetan je trebao organizirati obranu Cavtata kao posljednjeg stupa obrane Konavala. Ideja je bila da se Cavtat brani toliko dugo, dok Republika ne uspije vojno ili diplomatski reagirati. Ovo sugeriraju i same zidine, koje nisu građene kao neosvojiva tvrđava, nego prepreka za manje vojske bez mornarice i većeg broja topova. Iako će se 1471. godine tijekom opasnosti od Osmanlija nastojati ojačati obrana Konavala, osim pljačkaških pohoda, osmanska vojska nije napala Republiku.
Ne postoje točni podatci o rastu broja stanovništva u Cavtatu 15. stoljeća, ali podatak iz 1560. godine navodi 86 kuća u Cavtatu što sugerira ozbiljan demografski rast. Ovaj razvoj Cavtata mogao bi pojasniti nacrt podjele Cavtata iz 1471. godine, no radi se o prijepisu iz 16. stoljeća na koji su ucrtane građevine iz 16. stoljeća. Ipak, stvaranje značajnog naselja u Cavtatu sugerira izgradnja crkava i stvaranje Cavtatskog kapetanata.
Iako u blizini Cavtata od ranije postoji benediktinski samostan na Mrkanu, u 15. stoljeću je već u propadanju te će, zajedno s Moluntom, biti darovan Trebinjskoj biskupiji. U samom Cavtatu iz 14. stoljeća poznata je grobna kapela sv. Tripuna, danas s titularom sv. Roka. Iz dubrovačke podjele Cavtata vidljivo je da se ostavlja prostor za izgradnju župne crkve, ali nije jasno je li crkva bila na tom mjestu od ranije. Zanimljivo je da do sredine 16. stoljeća u Konavlima postoje samo 3 župe, u Pločicama, na Grudi i u Cavtatu.
Premda još nije utvrđeno kada se točno uspostavlja župa Cavtat, pretpostavlja se da se radi o prvoj polovici 16. stoljeća. S druge strane, sa sigurnošću se zna da je franjevački samostan Gospe Snježne u Cavtatu podignut 1484. godine. To sugerira da je Cavtat krajem 15. stoljeća već imao izvjestan broj stalnih stanovnika jer se uvidjela potreba za stvaranjem župnog središta i izgradnjom samostana. Iako je evangelizacija Konavala još bila u tijeku, čini se da samostan Gospe Snježne nije imao misionarsku ulogu, barem ne u obujmu kao samostan sv. Vlaha u Pridvorju, nego je rađen za potrebe puka.
Izgradnja crkvene organizacije u Cavtatu išla je u korak s jačanjem dubrovačkog utjecaja u Konavlima. Iako je Cavtat zamišljen kao utvrđeni grad za obranu stanovništva, do kraja 15. stoljeća primjetno je kako se njegova funkcija sve više mijenja u onu administrativnu. Konavoska knežija bila je prilično velika upravna cjelina i Dubrovčani su smatrali da je treba podijeliti. Organizacija obrane Konavala svodila se na nekoliko ključnih točaka: stražarnice na prijevojima prema zaleđu, Sokola kao središnje utvrde Konavala i zbjegova Cavtata i Molunta. Cavtat je uz to i prva točka obrane Dubrovika.
Svakodnevni život Cavtata tijekom 15. stoljeća još nije dovoljno istražen. Ipak, od samih svojih početaka Cavtat je okrenut moru. To će posebice biti vidljivo od 16. stoljeća kada se pojavljuju cavtatske kapetanske i brodovlasničke obitelji. Razvoj pomorstva je dugotrajan proces i njegove početke u Cavtatu treba tražiti u 15. stoljeću. Kao i u ostatku Konavala, u Cavtatu se stanovništvo bavi poljoprivredom, iako ona nije bila glavna gospodarska grana. Život Cavtaćana sve do 20. stoljeća bit će uvjetovan okrenutosti pomorstvu i zanemarivanjem poljoprivrede, što će u doba prosperiteta dubrovačke trgovine donositi blagostanje Cavtatu, ali će se njena stagnacija i konačno propadanje u Napoleonskim ratovima osjetiti u Cavtatu znatno više nego li u drugim konavoskim mjestima.
Marko Vodopija, kustos
Izvori i literatura:
Niko Kapetanić, Konavle u XV. stoljeću, Matica hrvatska Konavle, 2011. Gruda
Lukša Beritić, Utvrđivanje i regulacioni plan Cavtata, Anali Historijskog instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku, br. 12. Dubrovnik 1970. 191.-204.
Niko Kapetanić, Sve Dubrovačke granice – Povijesni atlas Dubrovačke Republike sa sto zemljovida, vlastita naklada, Dubrovnik, 2022.
Niko Kapetanić, Nenad Vekarić, Stanovništvo Konavala. sv. 1. Zavod za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku, Dubrovnik, 1997.
Vinko Foretić, Povijest Dubrovnika do 1808. sv. 1. Matica hrvatska, Zagreb, 1980.