Arheološki nalazi: novac

Prilikom arheoloških iskopavanja na kojima se definiraju tragovi iz antike i razdoblja bližih današnjici, često se pronalaze nalazi metalnog novca. U arheološkom smislu, oni spadaju u bitnije nalaze jer se uz pomoć godine kovanja i perioda korištenja u kombinaciji s ostalim pokretnim nalazima može odrediti točniji vremenski raspon u kojem je taj arheološki teren nastao ili nestao.

Pretpostavlja se da se prvi novac počeo kovati na području Male Azije u periodu od 7./6. st. pr. Kr., iako je inačica prvog metalnog novca postojala na Kreti oko 1500. g. pr. Kr. Naime, prvotna trgovina i razmjena odvijale su se u naturi, što potvrđuje i latinski naziv za novac pecunia (od pecunis: stoka, blago). Zbog brzorastućeg stanovništva u razvijenijim ranim civilizacijama javila se potreba za drugom vrstom platežnog sredstva. U početku je to bio neki od plemenitih metala, no taj prvotni novac nije imao uniformirani oblik i masu, već je bio u vidu grumena ili šipke metala koju je uvijek nanovo trebalo vagati i mjeriti, a vrsta metala također je varirala. Novac iz Krete, u obliku zlatnih bikovskih glava prvi ima oznaku mase, a prvi kovani novac s oznakom finoće i mase počeo se proizvoditi i upotrebljavati u 7. st. pr. Kr. kod Lidijaca u Maloj Aziji. Budući da je u početcima razvoja metalnog novca kao platežnog sredstva vrijednost novca varirala od grada do grada, razmjena je ostala ključni način plaćanja u pomorskoj trgovini.

Nakon ovih početnih perioda, metalni novac se razvija do u detalje, sve u potrebi da se smanji mogućnost krivotvorenja, a da se trgovinske transakcije odvijaju što pravednijim putem. Iz prikaza na aversu i reversu, prema obliku, veličini i masi te korištenom plemenitom metalu moglo se točno odrediti koji antički grad ili vladar kuje novac, tj. iz kojeg dijela svijeta je trgovinom novac dospio na određeni arheološki teren.

Na utvrdi Sokol najstariji pronađeni novac je drahma. Drahma je srebrni novac koji se koristio u antičkoj Grčkoj od sredine 6. st. pr. Kr. Prve su kovanice najčešće prikazivale razne motive životinja, tj. personifikacije bogova koje su predstavljale grčke gradove-države, a ti su se isti motivi nastavili koristiti stoljećima bez obzira na vladare. Tako je u Ateni kovan novac s prikazom sove, u Korintu s prikazom pegaza, u Knosu s prikazom labirinta, itd. Od četiri do sada pronađene drahme s utvrde Sokol, dvije predstavljaju grad Dirahij, jedna Apoloniju te jedna Eubeju.

Ipak, među najzanimljivijim nalazima s utvrde Sokol nisu najstariji nalazi novca, već tzv. balej. Naime, Balej je bio ilirski vladar o kojemu ne postoji niti jedan pisani dokument. U povijesnim vrelima spominje se 15-ak ilirskih vladara, a svega 4 ih kuje vlastiti novac. Budući da ga nijedan od dosad poznatih antičkih povjesničara nije spominjao, svi zaključci o njegovom životu i vladavini izvučeni su iz njegova novca. Pretpostavlja se da Balejeva vlast nije bila na razini cijelog područja gdje su boravili Iliri, već je vladao užim geografskim područjem, kao neka vrsta regionalnog, tj. lokalnog vladara u razdoblju od 3./2. st. pr. Kr.

Sama činjenica da je Balej bio u mogućnosti kovati veće količine novca ukazuje na veliko bogatstvo i moć kojom je raspolagao. Kovanje novca predstavljalo je gospodarsku i političku stabilnost, a Balejev se novac kovao u dva središta: u Rhizonu (Risan) i Pharosu (Hvar). Kod većine pronađenih primjeraka radi se o brončanom novcu, premda je pronađeno i nekoliko srebrenih primjeraka. Upotreba srebra za kovanje novca rijedak je slučaj u grčko/ilirskim kovnicama te ukazuje na još veće Balejevo bogatstvo. U lipnju 2010. g. na lokalitetu Carine u Risnu pronađena je ostava sa 4600 primjeraka baleja, smještenih u posudi sličnoj loncu. Osim Risna i Hvara, najveća sljedeća količina pronađenih baleja je utvrda Sokol, gdje je pronađeno 76 baleja.

Budući da je novac rađen od plemenitog metala, čest je nalaz na terenu, a ponekad se pronalazi i u poprilično dobroj kvaliteti. Kao takav s vremenom je postao predmet krađe s terena zbog potrebe daljnje preprodaje. Na raznim kolekcionarskim stranicama određeni rijetki primjeri novca dosežu cijene u tisućama eura. No, svaka krađa i micanje novca iz svog prvotnog konteksta u kojem bi se našao pri arheološkim iskopavanjima umanjuju kvalitetu obrade terena i potpuniji uvid u prošlost određenog područja.