Posebnost cavtatskog urbanizma možda se najviše očituje u njegovoj vrtnoj arhitekturi. Gotovo svaka kuća unutar visokog ogradnog zida, koji je dijeli od ulice ili javnog prostora, ima svoj zatvoreni mikrokozmos, svoj osobni rajski vrt. Moguće je da se sadržaj vrta ponekad pretoči i na ulicu, ali ako se to i ne dogodi, ako se neka nestašna glicinija, bugenvila ili druga vrtna ukrasnica ipak zadrži u perimetrima stoljetnih zidova, slučajni prolaznik neće biti zakinut barem za dimenziju mirisa.
Prošećete li se stepenastim cavtatskim ulicama u bilo koje godišnje doba, jer uvijek se nađe biljka čiji će miris dozrijevati i u gluho doba godine, nećete moći izbjeći opojni vonj nevidljivih vrtova.
Uzmemo li u ruke Matvejevićevu Drugu Veneciju, otkrit ćemo neke sličnosti između ova dva mjesta, iako bi se cijeli Cavtat mogao smjestiti u par mletačkih ulica unutar jednog sestiera. Ta sličnost prvenstveno se odnosi na vrtove. Matvejević kaže: Malo tko uspijeva otkriti venecijanske vrtove, možda i zato što se ne sluti da na tako tijesnu prostoru i za njih ima mjesta.
Tako je i u Cavtatu. Rijetki mogu zaći u privatne prostore opasane zidovima koji su nekad imali i obrambenu funkciju. Unutar tih ograđenih prostora kuća je najčešće postavljena na način da svojom pozicijom tvori manji, ulazni vrt ili kortu, te nešto veći stražnji vrt.
Razne vrste loze natkrivaju pergole. Penjačice i puzavice veru se uza zidove, jedne su žute, druge zelene, treće crvene… Čempres, palma, ponegdje libanonski cedar, bajam, krhke grane jasmina i tamarisa, naranča i limun… lovor i oleandar, asparagus, rododendron tik uz stupove i bunare u kojima je više tame nego vode. – kao da je opisan cavtatski vrt.
Tu su još i razne vrste ruža, karanfila, geranija ili červâ, hortencija, ćemina, zumbula, viojlica, lijer, smilje – teško je i nabrojati sve vrste, a pogotovo one egzotičnih imena ili mirišljavo začinsko bilje, jer nema vrta bez barem jednog busena bosioka, ružmarina, mente…
Nešto od tih biljaka posađeno je u zemlju, nešto se nađe po arlama i grastama, a još ima i cvjetova koji vire iz starih, odbačenih teća. Vrtovi su živopisna mjesta u kojima vlada sklad različitosti.
Stihovi dubrovačkog renesansnog pjesnika Mavra Vetranovića donose nam duh onodobnih vrtova, a takvima zamišljamo i cavtatske:
“Svud raste ružica i rumen trendofil,
i hroma ljubica, kaloper i bosil,
dosta je tu cmilja i liera bijeloga
i razlicieh gjilja kolura svakoga
i od radosti velje milost je sazdana
srčano gdje zelje miriše svijeg strana…”
Ta vesela gužva u đardinu zadržala se dandanas, a u to se možete uvjeriti u vrtu Kuće Bukovac.
Osim živopisnih boja i na stotine zelenih nijansi u kojima možete odmoriti opažaj, ostat ćete zapanjeni dometom intenzivnog mirisa nerolija, pitospore u cvatu ili vitičastog ćemina.
Dođite uživati u rajskom Bukovčevom vrtu!