Sezona je uživanja u plodovima vrtova i povrtnjaka. Svega ljeti ima, ipak je ljeto sirotinjska majka, pa čak i kod početnika i nevještih povrtlara. Ljudi uzgajaju za svoje potrebe, da nešto zdravo pojedu, neprskano i ničim tretirano pa što Bog da. Nekome rodi bolje, nekome lošije, odmjeravaju se pomadore, kukumari, tikvice, dinje i svašta drugo, a vodi se žestok rat s korovima i bolestima. Jedno od najčešćih pitanja je ima li u tebe korova? Udara li trava? Uvriježeno je vjerovanje da trava jede vrt, da korovi ne daju rasti našim kultivarima te da je pravi vrt čist od korova. U Konavlima je vrt u kojemu nema trave ni korova znak rada i načina kojem su težile generacije. Tako je za mnoge u Konavlima vrt mjesto u kojemu su na goloj zemlji, uredno u redovima poslagane kulture koje obilato rađaju i ne maćavaju onaj rajski vrt kojemu se teži i za kojega se potiho zaziva pomoć s nebesa. Gola zemlja kod mnogih još uvijek izaziva divljenje, iako znamo da je riječ o tlu koji je vrlo slabog potencijala.
Posljednjih dvadesetak godina edukacija o štetnosti pesticida, herbicida i ostalih sintetskih otrova po ljudsko zdravlje napravila je promjene u odnosu prema okolišu. Osamdesete su bile vrhunac korištenja sintetskih otrova u komercijalnoj poljoprivredi kod nas. Poljoprivrednici su zasipavali svoju zemlju silnim kemikalijama, protiv korova, protiv kukaca nametnika, protiv gljivičnih oboljenja, protiv virusnih oboljenja, golu zemlju su tovarili kasom i drugim mineralnim gnojivima od kojih se modrilo i bujalo njihovo povrće. Ponekad se ne bi marilo ni za propisane količine ni za karence. Sav život u takvom tlu, osim kultivara bio je mrtav. Polja na kojima se ovako uzgajalo hranu dugo su se oporavljala i godinama se na njih etapno vraćao život. Svima koji su živjeli od zemlje bilo je jasno da to nije dobro. Stoga bi vlasnici ovakvih gospodarstava sebi i svojoj djeci nerijetko održavali mali organski vrt za svoje potrebe, a hranu koju su plasirali na tržište nisu jeli.
Danas je, nasreću, svijest o zdravu tlu puno veća. Borba s korovima u povrtnjacima uglavnom je mehanička. Korovi se čupaju, okopavaju ili se malčira. O njima se ne razmišlja i gotovo nikad se ne pitamo zašto nešto negdje raste, a zašto drugdje toga nema. S druge pak strane, svima koji su na zemlji je jasno da se tla razlikuju, da je zemlja u Vitaljini drugačija od one u Konavoskom polju, a i da su velike razlike od doca do doca. O sastavu tla najviše govore biljke koje na njemu rastu, ne kultivari već korovi. A svima je jasno da ljudska djelatnost može i osiromašiti, a i obogatiti tlo.
Permakultura, biodinamička poljoprivreda i ostale ekološke poljoprivrede koriste korove kao indikatore tla i prema njihovoj pojavnosti odlučuju što će gdje kultivirati.
Tako, na primjer, ledine koje su pune žućenice plavoga cvijeta (https://blog.migk.hr/?s=vodopija), na kojima nalazimo dosta lobode (https://blog.migk.hr/?s=loboda) ili pak divlje mrkve (https://blog.migk.hr/?s=divlja+mrkva) su ledine alkalnog tla. Alkalna tla imaju pH veći od 7,0 i bogata su magnezijem i kalcijem. Tako na njima prirodno i jednostavno rastu kultivari kojima treba takvo tlo, a to su kupusi, brokula, salate, pipuni, luk, špinat, šparoge, blitva i drugo povrće.
Za razliku od alkalnog tla koje je bogato kalcijem, najčešće nedostatak kalcija rezultira kiselim tlom kojeg obožava bobičasto voće, krumpir, dinje i drugi. Na ovakvo tlo ukazuju paprati, tratinčice, maslačak, mahovine, koprive, trputac, kiselice, ovisno o vlažnosti tla na kojemu rastu.
Bez obzira na to je li tlo više alkalno ili kiselo, za uzgoj kultivara trebalo bi biti plodno. A na plodnost nekog tla opet ukazuju korovi. Tamo gdje je maslačak (https://blog.migk.hr/?s=masla%C4%8Dak), loboda, rusomača (https://blog.migk.hr/?s=rusoma%C4%8Da), mišjakinja, gorušica i druge, tamo bez problema rastu pomadore, paprike, tikvice, kukuruz, zelene salate i ostali kultuvari koji trebaju više hranjiva iz tla.
Korovi ukazuju i na vlažnost i na sastav tla koji kod nas varira od pjeskovitog do ilovastog. Pa tako kad na nekom docu cvjetaju makovi, znat ćemo da je tlo pjeskovito. Isto vrijedi i za koprive i za slak. Na takvim tlima dobro je uzgajati kamilicu, neke vrste vinove loze ili druge kulture.
Na ilovastim tlima raste obilato poljski žabnjak, poljski osjak (gljetavac), maslačak, podbijel, cikorija i drugi. Djetelina i klinčići rastu na suhim i lakim tlima te su znak da je tlo odlično za obradu.
Preslice, gavezi i maslačci rastu na teškim, vlažnim tlima, zato ih nalazimo najčešće uz rijeke.
Osim strukture i plodnosti tla, razni korovi upućuju i na količinu određenih kemijskih elemenata. Ondje gdje obilato raste vlasnjača, ukazuje na puno magnezija, a manjak kalcija. Čičak ukazuje na manjak magnezija i kalcija, a obilje sumpora i željeza. Previše trputca ukazuje na manjak kalcija, a veću količinu klora i magnezija. Gdje je lobode, tu je viška dušika.
Nigdje u prirodi određeni korovi ne rastu kao monokultura, osim nakon težih oštećenja tla. Pa nakon godina sintetskih dodataka i preparata na tlu i biljkama, tlo dolazi k sebi s vrlo malom raznolikosti korovnih vrsta. Tako površine na kojima prevladava jedan korov, u najmanju ruku govore o poremećaju strukture tla.
Osim što po vrsti korova doznajemo o tlu, zasićenje tla otrovima također se vidi na samom rastu korova. Gospina trava na industrijski dim reagira lisnim flekama, trputac na zračenja reagira povećanjem lisnih dlaka, a kiselice svojim anomalijama prokazuju višak flora.
Indiciranje tla nije nikakva novost novih ekološkijih trendova. Poznata je to praksa pionira poljoprivredne proizvodnje. Buduću se poljoprivrednu proizvodnju prije krčenja šuma određivalo tipom šume koja je rasla na tom području: tlo na kojem rastu breze, bukve i javori smatralo se plodnim tlom, dok su ona na kojem su rasli borovi bila male poljoprivredne vrijednosti zbog sadržaja pijeska.
Nadajmo se da će vrlo brzo vlasnici naših poljoprivrednih površina biti ponosni na vrtne korove, naročito ako im korovi koji zaposjednu njihove površine budu indikatori zdravlja i plodnosti. Jer, bez obzira na kultiviranu poljoprivredu koja zaposjedne privredno određeno tlo, korist od raznih korova je ogromna. Većina su jestivi ili korisni na drugi način, gotovo svi su paša pčelama i drugim kukcima, steja su i malč, i od njihove biljne mase stvara se novo tlo. Za zemlju je da bude pokrivena životom, jer gola zemlja korak je do pustinje.