Na arheološkom lokalitetu Rat u Cavtatu tijekom arheoloških istraživanja provedenih od 2014. do 2017. godine, među mnogobrojnim fragmentima materijalnih tragova života, pronađeno je i dvadesetak primjeraka novca. Te kovanice, bolje ili lošije sačuvane, ne svjedoče samo o vremenu kad je taj prostor bio urbaniziran i pun života, od 1. st. pr. Kr. pa do početka 5. st., nego i o vremenu kad je Dubrovačka Republika eksploatirala lokalitet, koristeći se zatečenom kvalitetnom kamenom građom.
Među najstarijim novcem rimski je republički denarius iz 62. g. pr. Kr. koji potvrđuje postojanje zajednice rimskih građana, one iste koja će nekoliko godina kasnije, u građanskom ratu između Pompeja i Cezara, izabrati pobjedničku, Cezarovu stranu. Ta odluka stajat će ih nekoliko mjeseci Pompejeve opsade, sve do dolaska Vatinijeve flote iz Brindizija i konačnog oslobođenja, ali će donijeti budući prosperitet Epidaura.
Riječ je o srebrnom novcu, kovanom u Rimu, koji na aversu ima prikaz glave mladića, a na reversu strukturu koja nalikuje kruni bunara, ukrašenu s dvije lire i girlandom.
Na aversu je sačuvan i natpis BONEVENT koji nas upućuje da je mladić zapravo personifikacija božanstva Bonus Eventus. Kako nalazimo kod Katona, eventus se vezuje uz dobar rod usjeva, pa je izvorno Bonus Eventus bio božanstvo agrarne prirode. Varon ga spominje kao jednog od 12 bogova, predvodnika zemljoradnika. Međutim, već u republikansko doba, kad agrarna djelatnost gubi primat, Bonus Eventus postaje božanstvo uspješno dovršenog posla. Na novcu je prikazan kao mladić, u profilu, glave okrenute udesno. Lijepo lice uokvireno je kosom obmotanom oko šire trake.
Na reversu, koji je nešto oštećeniji od aversa, prikaz je strukture koja predstavlja spomenik nalik kruni bunara. Iznad nedostaje natpis PVTEAL, ali ispod središnjeg prikaza može se iščitati natpis [S]CRIBON.
Ovdje se radi o tzv. PVTEAL SCRIBONIANVM, svojevrsnom svetištu, obilježenom mjestu udara groma, koji je stajao na Forumu Romanumu. Takva mjesta, ukoliko se udar munje dogodio za vrijeme dana, bila su posvećena Jupiteru, odnosno Summanusu, ukoliko je udar bio tijekom noći.
Ovaj spomenik vjerojatno je bio posvećen 204. g. pr. Kr. ili 149. g. pr. Kr., od nekog člana obitelji Libo, pretora ili narodnog tribuna. Lucius Scribonius Libo obnavlja ga 62. g. pr. Kr. i tom prilikom daje iskovati novac s prigodnom porukom.
Lucius Scribonius Libo bio je pretor 80. g. pr. Kr., a kasnije je promoviran kao triumvir monetalis, te mu je bilo dozvoljeno kovati novac. Nakon što je obnovio spomenik koji su dali sagraditi njegovi preci, a koji je očigledno imao važno mjesto u rimskoj svakodnevici, pohvalio se kovanicom koja se, eto, našla i u Epidauru.