preuzeto: Peristil 61, DPUH
Flora Jakšić, tek godinu dana mlađa od Vlaha Bukovca, rođena je 1856. godine u Dubrovniku. Nenaklonjena joj sudbina od mlade žene nije uspjela napraviti ogorčenu osobu, već upravo suprotno, Flora je zapamćena kao rado i s nestrpljenjem iščekivan gost gdje god se našla, a njenom dobročinstvu svjedoče mnoge donacije, zabilježene i nezabilježene.
Naime, kao mala djevojčica Flora je ostala bez majke, a nekoliko godina kasnije i bez oca. U ne baš sretnom braku bila je nepunih deset godina, do tragične smrti supruga Pera Jakšića, pomorskog kapetana. Upornim radom Flora je stabilizirala svoje financijske prilike i uspješno vodila lapadsko imanje. Bavila se poljoprivredom, ručnim radom, ali i iznajmljivanjem soba tadašnjim putnicima i prvim turistima.
Vlaha Bukovca i njegovu obitelj Flora Jakšić upoznala je početkom 20. stoljeća, za vrijeme njihova četverogodišnjeg boravka u Cavtatu, a čvrsto su bili povezani sve do njene smrti.
Koliko im je to prijateljstvo bilo važno vidimo i iz crtice Ivanke Bukovac, koju je zapisala u svojim memoarima Uspomene na mog oca Vlaha Bukovca:
Ponovo smo se susreli sa gospođom Florom Jakšić, koja nam je bila odana prijateljica i svijeh nas je iskreno voljela. Jednog je dana otac vidio kako lijepo kombinira boje kad veze. Reče joj tad, zašto nebi pokušala nešto sa bojama i kistom umjesto s iglicom.
Ja ću vam pomoći svojim savjetom.
Od tada je počela slikati. Što je to za nju značilo usamljenu postariju udovicu, uputiti u umjetnost i dat joj smisao za život, svak može da shvati. Ona je bila tako harna mome ocu za njegove savjete da čim bi čula da smo doputovali, odmah bi došla da se s nama sastane. Tako smo i te 1920. godine bili oko nedjelju dana gosti u njenoj lijepoj vili na Lapadu.
Flora se dopisivala s Bukovcem i njegovom ženom Jelicom, kao i s kćerima im, a često ih je posjećivala i u Pragu.
KB-1105_2
Bukovčeve poduke Flora je uvijek rado primala. Vlaho joj je pisao:
Vi draga gospogjo imaj te se sveg čila i vesela slikajte sve što više možete i prirodom milom se razgovarajte to je najveća utjeha onih koji imadu sreću da se nijesu 4nogi na svijet porodili.
U istom pismu Bukovac šalje pozdrave i njenoj prijateljici, također slikarici, Domi Suhor.
Kao članica društva Medulić Flora Jakšić će zajedno s Domom Suhor sudjelovati na Prvoj dalmatinskoj umjetničkoj izložbi 1908. godine u Splitu.
Flora Jakšić, koja je prijateljevala i s Markom Rašicom, Ivom Vojnovićem, Gabrielom Jurkićem, ali i mnogim drugim umjetnicima, Alfonsom Muchom npr., razmišljala je o sasvim novom prostoru, novoj kući, koja bi bila podesna za njen rad, ali i ugošćavanje brojnih prijatelja, poznanika kao i svih umjetnika.
KB-1105_5
Upravo će joj u tom naumu pomoći Bukovac. Još 1911. godine piše:
Draga Gospogjo Flore!
Neznam jesam li Vam odgovorijo na mile Vaše pozdrave, ali sam se spomenuo da sam Vam jednom obećo oni skic za atelier i kuću, tik dosta za Vas, te sam je evo izmudrovao kako ćete vidjeti po nacrtu…
Proći će nekoliko godina do trenutka dogotovljenja nacrta, pa Bukovac 1921. godine opet piše:
Draga Gospođa Flore!
Jučer sam Vam poslao sve nacrte od kuće, onako kako znate samo ispravljeno po vašoj želji i u broju kako potrebujete…
Tako je zaživio lapadski atelier Flore Jakšić, nezaobilazno mjesto mnogih umjetnika.
Međutim, ni smrt nije bila naklona Flori Jakšić. Umire 1943. godine, pregažena u prometnoj nesreći, nedaleko od svoje kuće u Lapadu, ali njeno dobročinstvo živi i danas. Florin dom, kako je ona i zamislila, a oporučno i ostavila, danas služi na uživanje umjetnicima. U njemu djeluje Galerija Flora, danas pozicionirana kao značajno izložbeno mjesto suvremenih umjetničkih praksi, a kuća i vrt su prežitak izgubljenog lapadskog krajobraza.