Nedavno smo čitali o konavoskim kletvama, minijaturnim oblicima usmene književnosti koji pripadaju pragmasemantičkom žanru, što znači da je sam sadržaj primaran te da postoji specifična namjera da se ono izgovoreno i ostvari. Prisjetimo li se konavoskih kletvi, ali i kletvi općenito, opet se vraćamo na snagu riječi – riječi koje mogu stvarati, ali i uništavati. […]