U travnju, po običaju, proljeće ulazi na velika vrata. Ledine i polja već se modre od sve više trave, a raznobojno cvijeće upotpunjuje ovaj pejzaž. Upravo u raznovrsnom cvijeću stabala, ali i manjih biljaka stvara se prava čarolija koja ovaj planet drži na životu milijune godina. Oprašivanje je proces oplodnje biljaka, prijenos peludi s prašnika na tučak druge biljke. U tom procesu biljkama pomažu vjetar i razni kukci, ali najznačajniji među njima je heroj, odnosno heroina današnje priče: pčela, lat. Apis melifera. Riječ je o životinji bez koje bi život kakav danas znamo bio nezamisliv. Naime, većina oprašivanja događa se upravo zahvaljujući pčelama koje u potrazi za hranom (nektar i pelud) idu od cvijeta do cvijeta, a prikupljenu hranu odnose u košnicu, gdje se uz pomoć enzima i isušivanja proizvodi med. Zbog toga spadaju među najznačajnije životinje za čovjeka, ali i cjelokupnu prirodu.
U prirodi pčele koriste šupljine stabala ili stijena, ali ih je čovjek pripitomio gradeći košnice. Prvi zabilježeni koraci pčelarstva sežu prije 5000 godina, u Egipat. Danas se pčelarstvo razvilo u suvremenu gospodarsku djelatnost koja proizvodi med, propolis, pelud, pčelinji otrov, matičnu mliječ i vosak. Premda košnica na prvi pogled izgleda kao potpuni kaos obilja kukaca, zapravo se radi o izuzetno uređenoj zajednici. U vrhu sezone u košnici se može nalaziti i do 80 000 pčela. One su zapravo sestre koje se dijele na radilice i hranilice, a potomstvo su matice i trutova. Matica je jedina plodna pčela u košnici jer se cijeli životni vijek hrani matičnom mliječi, za razliku od ostalih pčela koje je jedu samo prva tri dana. Za oplodnju matice zaduženi su trutovi. Matica u sezoni od veljače do studenoga svakodnevno polaže jajašca, u početku i na kraju tek nekolicinu, dok u srcu sezone i do 2000 jajašaca dnevno. Iz oplođenih jajašaca razvijaju se radilice, hranilice i matica, dok iz neoplođenih jajašaca izlaze trutovi.
Ako je proljetna paša izuzetno plodna, može se dogoditi da u košnici dođe do nedostatka prostora. To uglavnom rezultira rojenjem. Naime, pčele su sklone prekomjernom gomilanju hrane, što je razlog da višak meda ljudi mogu koristiti u vlastitoj prehrani, ali zbog gomilanja meda može se dogoditi da se smanji prostor za jajašca i to pčele potiče na dijeljenje. Također, uzrok rojenju može biti predugo kišno razdoblje jer pčele ne izlaze po takvom vremenu i životni vijek im se produžuje, pa se stvara prevelik broj jedinki u košnici. Pretjerana vrućina u košnici zbog previše meda može dovesti do pojave pčelinjih brada. To je inače normalna pojava tijekom ljeta, a radi se o izlasku dijela pčela iz košnice kako bi se ohladile. Ipak, ova pojava u proljeće najčešće sugerira da započinje rojenje. Još jedan od uzroka rojenja može biti stara matica koja slabije ispušta feromone od mlade matice i u tom slučaju pčele osjete ili da matice nema ili da nešto s njom nije u redu.
Najčešće u svibnju i lipnju, ali katkada i u travnju može doći do pojave rojenja. Ova pojava uglavnom započinje neorganiziranim letenjem pčela oko leta i ponovno vraćanje u košnicu. Kako pčele zbog gore navedenih uzroka ne osjećaju feromone, matice počinju podizati matičnjake iz kojih se trebaju izleći matice. Stara matica koja ne dobiva dovoljno hrane postaje sposobna za let i napušta košnicu. Dio pčela prati maticu koja u početku obično slijeće na granu drveta ili u žlijeb, nakon čega se vrati u košnicu. U međuvremenu pčele izviđačice traže pogodnu lokaciju za podizanje košnice.
Tada u priču ulazi pčelar koji treba prepoznati maticu i preseliti je u novu košnicu. Pčele iz stare košnice uglavnom će se podjednako podijeliti i polovica će ostati u košnici, a druga polovica će otići za maticom. Iz matičnjaka će se u staroj košnici u to vrijeme izleći nova matica. Ona će uništiti matičnjake kako bi spriječila stvaranje novih matica. Pčelari preporučuju da se to spriječi vađenjem matičnjaka iz košnice. Tako se s novim maticama iz matičnjaka mogu zamijeniti stare matice u drugim košnicama, što je jedan od preduvjeta za sprječavanje rojenja.
Kao svako dijeljenje, rojenje predstavlja stresno razdoblje za pčele. Naime, nakon dijeljenja košnice na dvije skupine, pčelar više ne može iz njih vaditi med te sezone jer su nove zajednice brojčano slabije i neorganiziranije. U slučaju da se zajednica ne razvija kako treba ili je paša izrazito loša nakon podjele košnice, pčelar u zimskom razdoblju daje pčelama dohranu, odnosno med. Rojenje je zbog toga vrlo važna pojava za pčelara koji mora odlučiti hoće li te sezone imati više meda ili će povećati broj košnica. Kako bi se rojenje spriječilo, treba redovno provjeravati i mijenjati matice, ostaviti dovoljno prostora za med i dovoljno prostora za jajašca.
Kazivači o rojenju ipak ne govore dramatično, jer rojenje je prirodan način preživljavanja pčela. Nekada se dogodi da iz istog ulišta izađe više rojeva, ovi prvi je pravi roj sa starom maticom, a ostali su parojci s novim maticama. Pčelar mora redovno pregledavat ulišta, ako vidi da pčelama nedostaje prostora, onda im mora proširiti prostor i dat im posla, jer neće one mislit na rojenje ako imaju posla. Ako se rojenje dogodi, samo treba brzo uhvatit maticu i stavit je u novo ulište da roj ne bi pobjego u prirodu. Premda rojenje laicima izgleda kaotično, treba imati na umu kako pčele upravo zahvaljujući rojenju milijunima godina preživljavaju i šire svoje stanište te nas iz godine u godinu iznenađuju marljivim radom i čarolijom stvaranja meda.