Vlaho Bukovac se rodio u Cavtatu 4. srpnja 1855. godine. U to vrijeme Cavtat je mali pomorski i trgovački gradić i sjedište općine za područje Konavala. Nakon što su 1854. godine ukinuta upraviteljstva u Pridvorju i na Grudi, Konavljani su još više bili upućeni na Cavtat.
Bukovčevo djetinjstvo obilježeno je igrom, dječačkim nepodopštinama i školom, kao i većini cavtatske djece. I tako sve do jedanaeste godine, kada iz Amerike dolazi Frano, polubrat Bukovčeva oca, po djevojku za ženidbu koju će odvesti sa sobom u daleki svijet. S njima je otišao i mali Vlaho, u nadi da će u Americi steći bolje obrazovanje nego što je to bilo moguće u našim krajevima. Ono što je Vlaho, tada još Biagio Fagioni, vrativši se nakon četiri godine donio sa sobom bilo je nevjerojatno životno iskustvo koje će mu svaku sljedeću putešestviju učiniti lakše prebrodivom.
Na povratku iz Amerike Bukovac bilježi: Eh, kako je maleno bilo moje rodjeno mjesto! Kao gnijezdo na dogledu mora. Na dlanu bi ga ponio!
Tako će Cavtat za Vlaha Bukovca tijekom cijeloga života ostati gnijezdo koje štiti i kojemu se uvijek i rado vraća. Slijedit će mnogobrojna putovanja, česta i duga izbivanja, ali i sreća povratka domu.
Izmjenjivat će se gradovi, Istanbul, Odesa, Liverpool, Kalao, San Francisco, Pariz, Harrogate, Cetinje, Zagreb, Beč, Beograd, Prag, ali jedino će Cavtat ostati konstanta. Jedino će se u Cavtatu osjećati najispunjenije.
Preko pisama koja je razmjenjivao s bratom Jozom, prijateljem Gjorgjijem Bijelićem i cavtatskom dobrotvorkom Marijom Bogišić Pohl, Bukovac će ostati informiran o svim važnijim cavtatskim događajima. Aktivno je sudjelovao i u svim značajnijim arhitektonsko-urbanističkim zahvatima na uređenju Cavtata koja je prvih desetljeća 20. stoljeća uglavnom financirala Marija Bogišić Pohl, sestra Baltazara Bogišića.
Najdojmljivija poruka upućena svojim sugrađanima sigurno je ona koju nosi slika Karneval u Epidauru, a danas se čuva u Zbirci Baltazara Bogišića. Naslikao ju je 1901. godine, za vrijeme četverogodišnjeg boravka u Cavtatu, od ranog djetinjstva najdužeg perioda koje je proveo u rodnom mjestu, nakon što se povukao iz Zagreba. To veliko platno na kojemu je prikazano sedamdesetak Cavtaćana, Bukovčevih suvremenika, prilikom karnevalske zabave, naslikao je kao poklon novoosnovanom društvu Epidaurus.
Par godina ranije utemeljenom Zabavno poučnom društvu Zora kao i Zabavno prosvjetnom društvu Epidaurus, namjera je bila obogatiti kulturni život mjesta, ali političko neslaganje i netrpeljivost među njima je bio nepremostiv problem, tako da im je Bukovac putem slike Karneval u Epidauru odaslao poruku da nadiđu dotadašnje razmirice i nastave život u ljubavi i slozi.
Na slici su prikazani zajedno, prilikom zabave. Ovaj grupni portret mjesta od iznimne je kulturno-povijesne vrijednosti za lokalnu zajednicu.
Druga slika koja zrači Bukovčevu ljubav prema rodnom Cavtatu naslikana je 1909. godine za crkvu Gospe Snježne franjevačkog samostana i nazvana je jednostavno Gospa od Cavtata. Upravo se tada nadograđivao novi brod crkve, a slika je polukružnog oblika, odnosno u obliku lunete, kako bi se uklopila u trijumfalni luk iznad svetišta. Prikazuje Gospu s Djetetom na desnoj strani slike, a okružuju je leteći anđeli s girlandama. Iza Gospe, u drugom planu, panorama je Cavtata obasjanog zlatnim svjetlom sunca i uokvirenog rumenim planinama u stražnjem planu. Prikaz je to idiličnog, gotovo nebeskog mjesta, kakav je Bukovac nosio u srcu. Duž donjeg ruba slike teče natpis:
CAVTATE SLAVNO I MILO GNIJEZDO MOJE TI SI – SVEMOGUĆA BOŽIJA RUKA DOK TE ŠTITI – MLAGJAHNO SE SVE U VIŠU SLAVU VISI – NA USPOMENU VLAHO BUKOVAC PRAHA 1909.