Naše upoznavanje s jestivim biljkama Konavala počinje s gospodinom čevčegom (čevčeg ili kostriš, lat. Sonchus oleraceus, eng. common sowthistle) jer je prvi koji nastani naše ledine u proljeće nudeći se u izobilju. Još puno prije ostalih, kad i maslačak, a prije kuka i šparoga, rozetice mladih listova otvore se po ledinama i prikrajcima te sigurno i hrabro najavljuju pramajeće.
Naizgled bodljikavi, na dodir nježni, mladi listovi zeleno-plave boje jedna su od najzastupljenijih biljaka u dubrovačkim pazijama ili dalmatinskim mišancama. To je hrana kojom su se prehranjivali ljudi u proljeće kad su već sve zalihe od intrate potrošene, pa se ne kaže zaludu: doć će marač, svemu skarač. Ono malo žitarica i mahunarki koje ostanu u kući iza Božića potroši korizma, a samonikli vrt postaje izvor hrane, ujedno zdravlja i vitamina za sve stanovnike Konavala.
Čevčeg već u svojem latinskom imenu ukazuje na upotrebnu vrijednost i u vrijeme antike (lat. olus – hrv. povrće) dok drugi dio imena upućuje na vrste biljaka nazubljenih listova, čičke i ostalo. Dobro rasprostranjena i uporna vrsta raste posvuda, i u djetelinama i u troskotu. Čevčeg dolazi i u nekoliko vrsta: naravno da je u blizini djeteline plavkast i visok, a da na ledini i manje sitom tlu ostaje manji i žilaviji. Zovu ga masni kostriš ili bodljikavi kostriš premda je istog okusa. U Konavlima ga ima posvuda, u Gornjoj i Donjoj bandi te na brdima i u Vitaljini. Neki dan sam ga ugledala na zidu kafića preko puta muzeja, dakle i u međi i na putu, i u docu i u vrtu.
Beremo mlade listove, oni s tla su najukusniji, a kad procvjeta žutim cvjetićima, listovi gotovo da nestanu pa moramo čekati sljedeću generaciju. Ne čupamo ga iz korijena već nožem režemo listove ostavljajući malo biljki da nastavi živjeti.
Ako su listovi sasvim mladi i meki dobri su na salatu, premda u Konavlima svi vole kuhani čevčeg, ili na lešo s krtolom:
U vodi se na već dopola kuhanu krtolu stavi oprani čevčeg koji se kuha još desetak minuta u što manje vode. Procijedi se i dobro se začini maslinovim uljem. Neko stavi česna, neko ne, a neko jede s jajima.
Može se napravili i juha i varivo, može sve, kad se čevčega nabere. Čuli smo da se jeo i ukrop od čevčega u kojega bi se nadrobilo stare brašenice kad nije bilo krtole:
u kipuću vodu stavi se čevčeg, prokuha i ostavi u vodi. Začini se uljem i soli i u njega se udrobi beškota ili staroga kruha.
A kad ga jedemo, valja znati da je bogat C vitaminom i keratinima, suncem i zdravljem, a i mudrosti. Ipak je prehranio tisuće generacija prije nas.