Kad o Mijov danu nema više počivala propodne i počinju sve duže noći, u ljudima se počne jače javljati ona sociološka potreba za druženjem, razgovorom i zabavom. U ne tako davna vremena kada u Konavlima nije bilo električne energije, mladost i starost okupljala bi se po gumnima ili u kominima oko ognjišta. Ovisno o dobi i onome tko što voli, u dugim noćima se moglo ić u kolo, pjevat uz libro, vesti, igrat na karata ili kras kokoši. Danas su ovi načini zabave gotovo zaboravljeni i izumrli, a na njihovo mjesto došli su neki novi. Jedan od glavnih uzročnika ove promjene svakako je dolazak električne energije i mnogih uređaja povezanih s njom. Zahvaljujući izumu ovih uređaja u živote pojedinaca uvukli su se masovni mediji preko kojih se pojedinac informira o događajima u svijetu.
Kako bi se objasnila pojava masovnih medija, potrebno je zaroniti duboko u prošlost. Naime, još su antička društva shvatila da onaj tko kontrolira informaciju kontrolira i masu. Tako se uz informaciju vrlo brzo počela širiti i propaganda. Možda zato i ne čudi stara poslovica koja se još uvijek često čuje u Konavlima: Nije bitno što kaže, nego tko kaže. Jedan od najboljih primjera antičkog spajanja informacije, umjetnosti i znanosti u propagandne svrhe svakako je krug oko rimskog cara Augusta. Taj krug ljudi poznat je kao i Mecenatov jer je on bio glavni sponzor i koordinator čitavog aparata. Koliko je Gaj Mecena bio uspješan u svome poslu govori i to da danas sve sponzore umjetnosti i znanosti zovemo mecenama.
Od Augustova doba prošlo je 2 000 godina, a mediji i propaganda nastavili su se razvijati. Najprije je izum tiskarskog stroja u 15. stoljeću omogućio brzo i jeftino širenje informacija, a izum radija u 19. stoljeću znatno je ubrzao čitavi proces. Ipak, sve do 20. stoljeća utjecaj masovnih medija neće u tolikoj mjeri utjecati na svakodnevicu. To će se promijeniti izumom televizije i sve većom pristupačnošću televizora.
Izum fotoaparata, i kasnije kamere, odnosno uređaja koji je fotografirao više fotografija u sekundi, stvorene su predispozicije za stvaranje filma. Film je zapravo skup fotografija koje zbog brzine izmjene stvaraju dojam kretnje. Prvi filmovi već su početkom 20. stoljeća osvojili svijet kao novi vid zabave. Za prikaz filma bila je potrebna filmska vrpca, projektor i bijela površina u zamračenoj prostoriji. Zbog toga su, osim javnih kina, postojala i ona privatna, kućna, obiteljska. Uz film, već u 19. stoljeću postojala je mehanička televizija, koja je zapravo bila više neka vrsta projektora za fotografije. Početkom 20. stoljeća više je znanstvenika nastojalo pronaći način kako bežično prenijeti sliku.
Više otkrića omogućilo je stvaranje onoga što je već 1900. godine imalo ime televizija. Problem je bio kako sliku pretvoriti u električni kod koji se treba prenijeti i u uređaju ponovno pretvoriti u sliku. Sredinom 20-ih godina, kada je sustav osmišljen, većina ljudi je sa sumnjom gledala na malu kutiju koja je prozvana televizor. U 30-im godinama televizor je bio više znak prestiža jer su ga mogli imati samo iznimno bogati, a upotreba se svodila na prikazivanje vijesti i sportskih svečanosti. Pravi procvat ova nova tehnologija doživjela je u 50-im godinama u SAD-u, otkuda se polako širila diljem svijeta. Naime, televizori su u SAD-u postali pristupačni prosječnim obiteljima i već tada posjeduje ga 12 000 000 kućanstava. U Hrvatskoj se televizijski program počinje emitirati 1956. godine, ali proći će još neko vrijeme dok televizori ne dođu u Konavle.
Zbog propagandnih potreba prikazivanje filmova u Konavlima uzelo je maha nakon Drugog svjetskog rata kada su se prikazivali u domovima kulture, ali kinoprojektora je bilo i ranije. Jedan takav pronađen je u kući Faggioni i danas se čuva u Kući Bukovac. Kazivači se prisjećaju propagandnih filmova kada je društvo prelazilo u socijalizam pa je tako ostala i anegdota kada je jedan Konavljanin pitao što se danas pušta, na što je dobio odgovor: Danas su dva filma: Živjet će ovaj narod i U maslinama zbunćaj. S druge strane, televizori su u Konavle dolazili polako, nakon što je došla struja. Šezdesetih godina bogatiji Konavljani mogli su priuštiti taj novi uređaj. Stariji kazivači točno znaju tko je u selu prvi imao televizor, a tko nakon toga.
MIGK-ID-43
Dolazak televizije u svakom zaseoku počeo je mijenjati načine druženja. Prema kazivanjima, kada je došla prva televizija u selo, svi iz śušestva bi se skupili oko sedam ura navečer u njih. Mi bi đeca gledala Laku noć djeco, a odrasli vijesti. Tad se išlo ranije lej nego li danas pa bi često judi pozaspali. Okupljanje oko televizora počelo je poprimati odlike okupljanja oko ognjišta, gdje je bitnije bilo družiti se nego gledati što se prikazuje. Ipak, kako su televizori postali pristupačniji, s vremenom je većina obitelji kupila svoj prvi televizor i ovakva druženja postala su rijetkost, a danas su prisutna uglavnom kod gledanja sportskih događanja, ali u užem krugu.
Starijim osobama koje su rođene u vrijeme kada gotovo nitko u blizini nije imao ni radio, televizor je bio potpuno neobična stvar. Tako ne čude kazivanja poput ovoga: U mene baba nije mogla shvatit da se prenosi slika na televiziju. Tako ti je jednom došla cijela disperana kako je neka jadnica došla rodit u nje u kantun od televizije. Biće prikazivali porod, ali ne da se ona krstit, njom je žena rodila u kantunu od televizije i gotovo. Prema sličnim kazivanjima, neđe je televizija snimala folklor i gledamo ti mi u śušeda to, a đeca ko đeca mašu kad ih snima kamera i viđela ti u njega mati na televiziji kako on maše i kaže evo vidio nas je pa nam maše. Napredak tehnologije donosio je nove trendove pa je tako najprije došla televizija u boji, što je ponovno bila atrakcija za cijelo selo. Slično je bilo i s prvim videorekorderima 80-ih godina. O tome nam govori simpatično kazivanje o starijem čovjeku koji se trudio biti u korak s vremenom pa je govorio sinu: Video, video, treba kupit video. A Pero, što je to video?
Danas, prema nekim podatcima, prosječna osoba u Hrvatskoj dnevno provede 4 sata ispred televizora, iako taj trend opada zbog sve više pristupačnih sadržaja na internetu. Televizija je kao masovni medij u potpunosti promijenila društvo i, premda prema riječima pape Pia XII. ona pruža čitavoj obitelji istinsko zadovoljstvo, daleko od nezdravog društva i nezdravih mjesta, ipak je prouzrokovala otuđenost pojedinaca, a u nekim slučajevima i ovisnost. Usprkos svemu, svijet se promijenio i oblici socijalizacije, ali i života, promijenili su se u odnosu na doba prije dolaska televizije. Možda je uzaludno žaliti poput talijanskog intelektualca Pier Paola Pasolinija za krijesnicama koje su nestale u talijanskom selu, jer ih u Konavlima još ima, iako ostaje pitanje do kada će ih biti. Nadajmo se samo da nećemo morati naučiti cijeniti tu prirodnu rasvjetu naših đardina u ljetnim mjesecima kada ona nestane, a mi smo za to vrijeme gledali televiziju.