Ilijin vrh najviši je vrh Čiste gore, brda visokog 562 m nadmorske visine, smještenog neposredno iznad sela Poljice u jugozapadnom dijelu Općine Konavle. U postojećoj literaturi na vrhu brda se spominju prapovijesno gradinsko naselje i srednjovjekovna crkva s pripadajućim grobljem stećaka. Budući da Ilijin vrh nadgleda čitavo Konavosko polje, a ujedno je i najveći vrh Donje Bande, s njega seže pogled od Mljeta do Bokokotorskog zaljeva, te je stoga logično da se na njegovom vrhu formiralo prapovijesno gradinsko naselje.
Lokalitet na kojemu se danas nalazi antenski stup, istraživala je arheološka tvrtka Arheo plan d. o. o. u tri navrata od 2018. do 2020. godine. Prvotno je obuhvatio četiri probne sonde dimenzija 2 x 1 metar, no budući da su pronađena dva srednjovjekovna groba, a vrh brda je pretpostavljeno brončanodobno gradinsko naselje, istraživanje se nastavilo i kroz 2019. i 2020. godinu. Stoga je u sljedećoj fazi arheološki obuhvat iznosio 510 m2, a u završnoj fazi 69 m2.
Od grobova koji su pronađeni prilikom prve faze istraživanja jedan je poslan na radiokarbonsku analizu (C14) kojom je utvrđeno da je riječ o grobu iz 14. stoljeća, no nije bilo vidljivih grobnih priloga. Tijekom druge faze istraživanja pronađena su dodatna tri groba i vatrište. U zemljanim slojevima prvotne četiri sonde pa i sljedećih istražnih sondi pronađeni su usitnjeni ostatci keramike i građevinskog materijala koji datiraju od prapovijesti do srednjeg vijeka.
Zahvaljujući pronađenim površinskim i pokretnim keramičkim nalazima gradinsko naselje se može okvirno datirati u rano i srednjebrončano doba (2150. – 1300. g. pr. Kr.). Budući da gotovo nijedan keramički ulomak nije ukrašen, pretpostavka je da se radi o lokalno proizvedenoj keramici tipičnoj za korištenje u svakodnevnom životu, no zbog male istražene površine nije bilo moguće detaljnije definirati veličinu i uži karakter naselja. Svakako je za pretpostaviti da je riječ o naselju okruženom bedemima, u direktnoj komunikaciji s ostalim fortificiranim konavoskim prapovijesnim naseobinama.
Pronađeni su i antički ostatci tegula, imbreksa, građevinskog materijala i keramičkih posuda koji bi nadopunili kontinuitet korištenja Ilijnog vrha. Budući da je više zastupljena prapovijesna keramika, za pretpostaviti je da je u antici vrh služio više kao fortifikacijski lokalitet, nego kao naselje. Kasnoantički sloj je definiran pronalaskom bedema rađenih od kamenih, grubo obrađenih klesanaca vezanih vapnenim mortom. Znatno nemirnija razdoblja kasne antike uvjetovala su izgradnju fortifikacijskih utvrđenja na uzvišenjima od kojih je primjer i vrh sv. Ilije.
U srednjem se vijeku plato vrha počinje koristiti u sakralne svrhe te se gradi crkva s grobljem omeđena suhozidom. Od keramičkih nalaza pronađeno je svega nekolicina ulomaka srednjovjekovne keramike što upućuje da se vrh više nije koristio naseobinski, a ni kao fortifikacija.
Crkva sv. Ilije koja se i danas nalazi na samom vrhu Čiste gore obnovljena je 1995. godine, iako je njeno prvotno izdanje najvjerojatnije bilo iz 14. – 15. stoljeća, budući da se u neposrednoj blizini nalazi desetak nadgrobnih spomenika od kojih je nekolicina stećaka.
Svakako konstataciju o 14. stoljeću potvrđuje i datirani grob iz prve faze istraživanja. Stećci i kamene nadgrobne ploče neukrašene se, te je stoga bez arheologije teško podrobnije odrediti njihov nastanak. Pregledom okolnog terena ustanovljeno je da se uz crkvu nalaze četiri kamena križa, tzv. krajputaša od kojih je jedan ugrađen kao spolija u vrh istočnog pročelja crkve.
Potpunu arheološku sliku višeslojnog lokaliteta vrha sv. Ilija nažalost nećemo moći u potpunosti raščistiti budući da je crkvena parcela devastirana u nekoliko navrata tijekom 20. stoljeća izgradnjom bunkera i radarskih odašiljača, u razdoblju kada se nije prethodno provodila arheologija.