Početkom mjeseca rujna, kad je sunce već poprilično kalalo, kad su ljetne vrućine popustile i učinile svaki težakov korak gracioznijim, proslava svetkovina postaje posebna radost. Prva značajnija rujanska svetkovina jest blagdan Rođenja Djevice Marije ili Mala Gospa koji se časti 8. rujna. Iako je Mala Gospa prvenstveno crkveni blagdan i iako starija tradicija ne bilježi značajne folklorne sadržaje vezane uz ovu svetkovinu, sadržaji pučke pobožnosti prisutni su i očituju se ponajviše kroz osobne i obiteljske vjerske činove srasle s liturgijskim ceremonijama.
Gospa i inače u religijskoj i vjerskoj predodžbi našeg podneblja zauzima istaknuto mjesto, kao i u cijeloj Katoličkoj Crkvi s obzirom na njenu značajnu biblijsku ulogu, poslanje i značaj. Brojne su molitve, litanije i pjesme posvećene Gospi. Čistoćom i dostojanstvom njenog bića ispunjeni su redci bogate liturgijske i pučke usmene poetike, koji se generacijama i generacijama ponavljaju i prizivaju, poput najslađe mantre. Konavoske kuće, naročito nekad, bile su prave male riznice Gospinih znamenja. Od figurica i sličica po kredencama, svetačkih medaljona s njenim likom brižno čuvanih u kutijicima za zlato, kvadara nad posteljama, krunica po komonćinima, sve da bi bili bliže Gospinoj milosti i zaštiti. Gospi su se činili zavjeti običajno u ljetnom periodu između dvije Gospe, s blagdanom Male Gospe kao završnim danom, koji se u Katoličkoj Crkvi najsvečanije slavi.
8. rujna su pukom naročito prepuna veća i manja marijanska svetišta, a posebna liturgijska i pučka slavlja organiziraju se u mjestima u kojima je Mala Gospa titular crkve. U Konavlima se crkve posvećene Maloj Gospi nalaze u Dunavama, Crnjegovini, Višnjićima, Gornjim Radovčićima, Močićima, Grušićima i Nosanovićima. Bilo da je riječ o seoskoj crkvi ili privatnoj kapeli, spomendan Male Gospe se, osim svečanim euharistijskim slavljem, obilježavao i društvenim običajima vezanim uz krsno ime ili prislugu i na taj način slavilo se svog obiteljskog ili seoskog zaštitnika, u ovom slučaju Gospu Malu.
Među svečanijim proslavama je svakako ona u crkvi Male Gospe podno Sokol-grada kad od ranojutarnjih sati svakih sat vremena zvono poziva vjernike na svetu misu. Uoči blagdana Dunavljani po običaju obavezno okite grobove svojih najmilijih, a misno slavlje započinje procesijom uz čitanje Gospinih litanija. Iza procesije, euharistije i obaveznog ćakulanja ispred crkve, slavlje krsnog imena nastavlja se po kućanstvima. Bliža i daljnja rodbina obavezni su gosti ovog svečanog slavlja. Danima domaćice pripremaju jela i slastice za mnogobrojnu čeljad, staro, mlado i djecu. Svečani objed i večera nerijetko su u starijoj tradiciji završavali pravim dernekom, a otuda i izvire izreka koje su ponajviše stare Konavoke voljele rijet: ako sam se i opila, Mala mi je Gospa bila. Gospa sve oprašta, a zaslužuje najveće slavlje. I zaista ju je lako voljeti, naročitu Gospu Malu, tek rođenu Mariju.