Dok uz ceste cvjetaju oleandre, okućnice dubrovačkog područja nakićene su rascvjetalim granama bugenvila. Nema niti jedne stare dubrovačke korte po Konalu, ni cavtatske, a skoro ni vrta u Mlinima, Župi i drugim našim mjestima okrenutima moru koju nije krasila ova penjačica. Preko zidova od korti, šetnica, preko mira od obora, bogumile svojim najčešće ružičastim cvijećem kite kamene strukture i postaju obavezni dio vizuala ovog podneblja.
Na dubrovačkom području zove se bogumila, a za hrvatski standard i u ostatku Hrvatske naziv joj je bugenvilija. Listopadna trajnica latinskog imena Bougainvillea spectabilis iz porodice je noćurki (Nyctaginaceae). Premda je postala dio našeg kulturnog habitata, ova biljka ustvari je egzot, tropska penjačica podrijetlom iz Brazila.
Tragom bogumile, doznali smo da ju je u Europu donio Philibert Commercon (1727. – 1773.), francuski prirodoslovac koji ju je detektirao u Brazilu. Na poziv admirala Louisa Antoinea de Bougainvillea (1729. – 1811.) da mu bude asistent na putovanju oko svijeta, Commercon se odazvao ekspediciji koja je trajala od 1767. do kraja 1768. godine. Od obala Brazila do Falklandskog otočja te Pacifika, ekspedicija se zaustavljala gdje god je mogla i skupljala veće količine bilja. Nakon ekspedicije nije se vratio odmah s admiralom, već je ostao proučavati Reunion u Indijskom oceanu i kasnije Madagaskar.
Na ovim putovanjima pratila ga je njegova sluškinja i ljubavnica Jeanne Barré koja je cijelo vrijeme bila prerušena u muškog slugu. Kao jedinu ženu na brodu otkrio ju je admiral, a cijela je stvar bila zataškana. Oporukom koju je Commercon ostavio prije puta, nakon njegove rane smrti od bolesti u 46. godini sve njegovo ostalo je njoj. Admiral je po povratku sa svojih putovanja 1771. godine dao tiskati svoj Putopis oko svijeta odnosno Le voyage autour du monde, par la frégate La Boudeuse, et la flûte L’Étoile. U čast admiralu nazvan je najveći otok Papuanske Nove Gvineje, a prirodoslovac Commercon je po admiralu nazvao novopronađenu cvjetnicu Bougainvillea.
Od dolaska u Europu biljka se raširila po botaničkim vrtovima, a najviše po Mediteranu gdje joj klima odgovara. U posljednjih 300 godina nastalo je križanjem više od 300 varijeteta bogumila. Ova naša, koju najčešće viđamo, križanac je 3 od 18 južnoameričkih vrsta bugenvilija.
Službeno, bogumila je drvenasta penjačica, gdjekad nazivana grmom. U toplim područjima je vazdazelena, a u umjerenoj klimi lišće zimi otpada. Prirodno raste tako da se penje po drugim stablima, za što je opremljena malim bodljama po granama. Listovi su ovalni, šiljasti, valovita ruba i rastu po granama naizmjenično. Bez obzira na to što nama izgleda kao da cvate ružičasto, bogumila cvate malim sitnim žutim cvjetićima koji su okruženi braktejama, pricvjetnim listovima. Njihova je boja od sjajno svjetloljubičaste, ružičaste, narančaste do žute boje. Dosta dobro podnosi sušu, ali ne voli oštru zimu. Položajem prema suncu unutar korta koje se zalijevaju i zaštićena od vjetra može živjeti desetljećima. Nju ne napadaju nikakvi štetnici, pa ne treba ni dodatnu brigu.
Po Konavlima nailazimo sporadično vjerovanje da gdje je nje pred kućom, nema djece u kući. Lijepa je, ali daleko jom kuća, čut ćemo često baš kao da se znalo za svojstvo koje ima. Naime, opće je poznato njeno potencijalno djelovanje protiv plodnosti. Pijenjem uvaraka od bogumile mnoga plemena Južne Amerike kontrolirala su svoju plodnost i začeće. Osim toga, poznata su i njena ljekovita svojstva, antikancerogena, protuupalna, antioksidativna, antimikrobna i druga, zbog raznih alkaloida, eteričnih ulja, flavonoida, glikozida, oksalata, fenola, flobotanina, kinona, saponina, tanina i terpenoida od kojih se sastoji. Brakteje i cvijeće koriste se i u proizvodnji pigmenata i parfema. U Konavlima, naravno, nije zabilježeno korištenje ove biljke u ljekovite svrhe. U Konavlima su samo ostala vjerovanja:
Bogumile su govorili da nisu zdrave i nijesu nam dali pokraj kuća sadit. Bogumile nisu muškima donosile sreće, ostali bi siđeluni, ne bi se oženili. Svuđe đe je po Konavlima bila nije bilo dobro…. Ma sve skupa, svuđe je jada, ma i veseja. Ja u to ne vjerujem, ma isto nisam imala bogumilu. Smiču se i kuće koje nemaju bogumilu ispred. Ja sam je bila jednom posadila, a prijatejica mi je poskubla da mi ne donese zlo…
Tako, zahvaljujući prijateljici, ni naša kazivačica nije odgojila bogumilu pred kućom. Danas ih je sve više, krase naša zdanja, a prije ih je imao samo onaj ko je bio jači od vjerovanja i onaj ko jom nije odolio pa i po cijenu muške sreće.