Riječna kornjača

U Hrvatskoj je zabilježeno šest vrsta kornjača, od kojih je samo jedna kopnena, a ostalih pet je vodenih – tri morske i dvije slatkovodne. Riječnu kornjaču, Mauremys rivulata, zanimljivo je, nalazimo samo na jugu Hrvatske, i to u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. S obzirom na to da obitava u mnogim mediteranskim krajevima, ovo je ujedno njeno najsjevernije i najzapadnije europsko stanište. Uz dvije lokve na području Majkova, posebno zaštićenog herpetološkog rezervata, riječnu kornjaču danas, uz još nekoliko primjeraka u Stonskome polju, u najvećem broju nalazimo u vodama Konavoskoga polja. To je ujedno i površinski najveće prirodno stanište riječne kornjače u Hrvatskoj.

Riječna kornjača obitava i u tekućim i u stajaćim vodama. Vrlo je plaha životinja, strogo zaštićena, a kod nas i ugrožena vrsta. Većinu vremena riječna kornjača provodi u vodi ili, prilikom sunčanja, u neposrednoj blizini vode. Budući da je riječ o ektotermnim životinjama, sunčanje im je neophodno.

Nije duža od 20 centimetara, cijeli oklop joj je čvrsto spojen, za razliku od oklopa barske kornjače. Prsti riječne kornjače pokretljivi su i spojeni opnama za plivanje. Imaju dug i tanak rep koji im kod plivanja služi kao timun. Odrasle kornjače su biljojedi, ali u mlađim danima vole pojest i vodozemce, gliste, male ribe, punoglavce, puževe, školjkaše, kao i ličinke kukaca.

Nekad rasprostranjena životinja danas je, najviše zbog intenzivne poljoprivrede i neprimjerenih zahvata na vodotocima, ugrožena vrsta. Betonizacijom korita jedan dio rijeke Konavočice, ali i vodovara, kao i brojnih konavoskih potoka, postao je nepogodno stanište, kako za riječne kornjače tako i za mnoge druge biljne i životinjske vrste.

Kornjači odgovara muljevito dno s puno vodene i obalne vegetacije koja im, osim za prehranu, služi i kao skrovište za mlade jedinke. Betonirano korito je mrtvo korito. Onemogućava razvoj biljnih vrsta, zakopavanje životinja u muljevito dno pa čak im onemogućava izlazak iz vode na kopno. Betonirano korito, pa i kamenom obloženo korito, nepovoljno je i za životinje koje žive izvan vode. U slučaju da upadnu u takav kanal, okomitih betoniranih stijenki, životinje ne mogu izaći van.

Betoniranje riječnih korita i potoka, osim što vizualno i fizički devastira prostor, uništava bioraznolikost i ima nesagledive posljedice za budućnost flore i faune u okruženju.

Nastojanje da se u našem prostoru održi danas ugrožena vrsta riječne kornjače, ali u budućnosti i poveća njena populacija u prirodnom staništu, zahvaljujemo dugogodišnjim aktivnostima Hrvatskog herpetološkog društva Hyla, zagrebačkog Zoološkog vrta i Javne ustanove za zaštitu prirode Dubrovačko-neretvanske županije.

Društvo Hyla već nekoliko godina u sklopu svog projekta Istraživanje riječne kornjače Mauremys rivulata, boravi u Konavlima i provodi istraživanja. Zoološki vrt grada Zagreba također vrlo aktivno sudjeluje u zaštiti riječne kornjače.

Takvim istraživanjima prikupljaju se podatci o navikama i razmnožavanju ove vrste kornjače te se uzgajaju jedinke koje će se reintroducirati u prirodna staništa. Na konavoska riječna staništa u nekoliko posljednjih godina pušteno je više od 50 kornjača iz Zoološkog vrta.

Potrudimo se održati bioraznolikost Konavoskoga polja. Potrudimo se ne uništavati staništa biljnih i životinjskih vrsta koje s nama dijele prostor!