Kultovi i vjerovanja u rimskoj koloniji Epidaur

Svakodnevni život ljudi u antičko je doba bio prvenstveno prožet osjećajem poštovanja prema prirodnim silama koje vladaju svijetom (religio), a razlikujemo ga od današnjeg poimanja religije. Taj nejasni osjećaj prisustva natprirodne opasnosti, srodan praznovjernoj intuiciji, odlaže sve poslove, ako za njih ne postoje ‘sretne auspicije’.  Prema tim se silama mali čovjek odnosio s krajnjom poniznošću uz nastojanje da ih odobrovolji molitvama i prigodnim žrtvama, najčešće u hrani i piću.

Vjerovalo se da oko kuće uvijek kruže dva lara (zaštitnici ognjišta), čiji ples odbija zle demone i osigurava blagostanje domaćinstva. Sama kuća imala je svoga geniusa (demon zaštitnik), kao što ga je imalo i svako mjesto; religiozni princip koji se nalazio u nekom biću ili mjestu, kojemu su se, kao i larima, prinosile žrtve na kućnom žrtveniku. Jedan takav mali kameni kućni žrtvenik pronađen je i prilikom radova na obnovi Kuće Bukovac.

Rimska religija, nastala iz raznorodnih elemenata, prvotno je shvaćana kao utjecaj bezličnih i mnogostrukih sila, no pod utjecajem grčkog panteona dobiva određeni lik i formu. Premda nemamo materijalne potvrde, za pretpostaviti je da su se i u Epidauru tijekom stoljeća rimske dominacije štovali svi bogovi rimskog panteona kao i novoprihvaćeni orijentalni misterijski kultovi.

Jedan od važnijih kultova u carsko doba svakako je bio kult Augusta. Car je božanski karakter potvrdio apoteozom nakon smrti, podignut mu je hram i stvoren kolegij svećenika zaduženih za održavanje kulta. Takav kolegij postojao je i u Epidauru, o čemu svjedoči natpis posvećen Publiju Eliju Osilijanu.

Naime, na natpisu, koji se danas čuva u Zbirci Baltazara Bogišića, saznajemo da majka Novia Basila i baka Novia Justila, zbog javne počasti koje mu dodjeljuju dekurioni, podižu spomenik Publiju Eliju Osilijanu kao uglednom članu zajednice. Tom prigodom, kako stoji na natpisu, one su također podijelile i prigodne darove, tzv. sportulae pripadnicima gradskog vijeća, kao i augustalima i sevirima, a za puk su organizirale šakačke borbe. Ovaj spomenik nam, dakle, govori da je u Epidauru postojao organizirani kolegij augustala i sevira čije su aktivnosti bile vezane za promicanje carskog kulta, kao i na prinošenje žrtava raznim božanstvima te organizaciju različitih javnih događanja.

Još jedan natpis, danas nažalost izgubljen, kojeg je 1911. godine otkrio don Niko Štuk u blizini nekadašnje crkve sv. Roka, a danas Mauzoleja obitelji Račić, možda otkriva poziciju hrama koji bi se eventualno mogao pripisati božanstvima Kapitolijske trijade – vrhovnome Jupiteru, Junoni i Minervi. Štuk opisuje: Na 11. septembra 1911. Društvo za starine ‘Epidaurum’ u Cavtatu dalo je kopati na brijegu kod kapele Sv. Roka, sjeverno od varoši, na čest. zemlj. 143/2, vlasništva I. Pervitić, na kojemu se je položaju opažala neka polukružna ograda od opeka. Tu se je u dubini od m 1.20 naišlo na ostatke neke stare gragjevine sa dobro sačuvanim betonom od kreča i stučene opeke. Gragjevina je nalik na trapez, kojemu je sjeverna stranica duga m 4.40, istočna 7.40, južna 5.40, zapadna 5.60. Pri dnu se je sačuvao intonak od kreča sa rubom. U sredini se nalazi neka izdubina duljine m 2.60, šir. 1.50, vis. 0.80. Do ovoga se je položaja uzlazilo stepenicama usječenim u litici, koje se još dobro sačuvane nalaze u blizini sa južnozapadne strane kapelice Sv. Roka.

Štuk dalje navodi pronalazak kamenog ulomka s natpisom kojeg je pročitao:
I(ovi) O(ptimo) M(aximo)
V(otum) S(olvit)

Upravo će nas ovaj zavjetni natpis Jupiterovim epitetima  optimus maximus (najbolji i najveći) uputiti na mogućnost da je ovaj spomenik stajao u hramu Kapitolijske trijade. Jupiteru se od Augustova vremena prinosila i žrtva za dobrobit cara i carske obitelji pa je također moguće da je hram bio posvećen štovanju carskog kulta ili, vjerojatnije, Jupiteru samom, o čemu, bez sustavnih arheoloških istraživanja, možemo samo nagađati.

Još jedan natpis kojemu se izgubio trag, a nekad je bio uzidan u crkvu sv. Marije u Mandaljeni, potvrda je duhovnog života naših predaka, a štuje Dijanu, božicu svjetlosti i plodnosti, koja se poistovjećuje s grčkom Artemidom. Također, u Pridvorju je, kao slučajni nalaz, pronađen maleni kipić božice Minerve, i to će, uz nekoliko reljefnih prikaza boga Mitre i jednog sačuvanog Mitrinog svetišta in situ, biti jedini sačuvani ostatci rimskoga kulta na ovom našem prostoru. Činjenica je da samo  buduća arheološka istraživanja tu sliku mogu promijeniti i upotpuniti.