Tradicionalno veoma pobožan, konavoski je narod uz poštivanje liturgijskog kalendara i crkvenih obreda i naputaka, svoju duhovnu kulturu gradio svakodnevno. Zazivanje Božje pomoći i obraćanje Bogu na samom početku i na kraju svakog dana, kao i za trpezom, to jest pri blagovanju jela, bio je uobičajeni ritual. Dok su večernje obiteljske molitve pored ognjišta bile obavezne za svakog člana mnogobrojnih familija, od djece do staraca, jutarnje su bile prepuštene osobnoj volji, a u najmanju ruku vajalo se prekrstit. Molitve su redom bile upućene Bogu Ocu, Sinu i Majci Božjoj, brojnim svecima i raznim drugim entitetima katoličke religije i duhovnosti, od kojih najvažnije mjesto zauzimaju anđeli, nevidljiva bića, Božji klanjatelji i služitelji, njegovi glasnici, prenositelji i izvršitelji njegove volje na zemlji, među ljudima.
Štovanje anđela jedna je od najranijih predaja Crkve, a u samoj Bibliji anđeli su prisutni od početka do njenog kraja, odnosno od Knjige Postanka do Otkrivenja, pri čemu biblijska angelologija razlikuje anđele po funkcijama i hijerarhiji. U umjetnosti se najčešće prikazuju kao mali, ljupki, golišavi krilati anđelčići, iako su prikazi u obliku krasnih mladića obučenih u bijele haljine također prisutni, a osim nevinih prikaza njihova klanjanja, sviranja instrumenata, klečanja sa sklopljenim ili prekrštenim rukama, prikazuju se i u borbama kao vojnici nebeske vojske. Upravo je doživljaj anđela kao nježnih, lijepih bića antropomorfiziranih u dječjem obliku najčešći primjer kako ih vjernici vide, a često se i u govoru pri opisivanju dječje nevinosti, dobrote i slatkoće, upotrebljavaju usporedbe poput anđelić slatki, pravi je anđelak i slično.
Među vjernicima je naročito izražena pobožnost prema anđelima čuvarima koja je u skladu s vjerovanjem da svaki čovjek ima svog osobnog anđela čuvara koji ga prati cijeli život, od rođenja do smrti, kad i vodi dušu preminulog na nebo. Sukladno tom vjerovanju i danas u Konavlima među posljednjim ispraćajima čujemo izraze: U raj odveli te anđeli, a kad je riječ o najtragičnijim sudbinama, to jest o smrti djeteta, u pučkoj se predodžbi poistovjećuje, točnije postaje najčišći entitet božjeg prijestolja: Počivaj u miru, anđele divni.
Anđeli se spominju u mnogim molitvama, a naročito su lijepe molitve posvećene anđelima čuvarima. U Konavlima bilježimo korištenje dvije slične molitve upućene anđelu čuvaru: Anđele čuvaru mili, svojom snagom me zakrili, prema Božjem obećanju, čuvaj mene noću danju, osobito me brani, da mi dušu grijeh ne rani, a kad s ovog svijeta pođem da u nebo dođem, da se ondje s tobom mogu, vječno klanjat dragom Bogu. I druga varijacija glasi: Anđele moj dragi, moj čuvaru blagi, budi tebi hvala što me čuvaš mala, čuvaj me dok živim, da ništa ne skrivim, a kad s ovog svijeta pođem, da u nebo dođem, da se ondje s tobom mogu, vječno klanjat dragom Bogu. Posebnost izgovaranja ovih molitvi je u tome što su mnogim Konavljanima i Konavokama to bile prve molitve koju su kao mala djeca naučili od svojih starijih, o čemu svjedoče brojni kazivači: Tu molitvu sam od pet godina zno molit; to je moja prva molitva što me mama naučila; mislim kad sam počela govorit da me mama naučila; svi smo je znali i molili od malena.
Osim konkretnih molitvi, u Konavlima je uobičajeno, kako nekad tako i danas, zazivanje anđela, pa tako uz izraz laku noć često čujemo i anđeli vam pjesme pjevušili, anđeli vas uspavljivali ili u obliku stiha neka vam anđeli pjesmu poje do zorice nove. Anđeli se spominju i kroz pozdrave, kao izraz najljepših želja, poput izraza anđeli napomoć ili anđeli Božji napomoć, duboko vjerujući u zaštitničku i posredničku ulogu anđela čuvara, bliskog prijatelja, ali i u njegovo izravno djelovanje u pomoći čovjeku omogućeno od samog Boga.
Anđeli s vama!