Sveta Ana, Božja baba, kako su je u Konavlima nazivali, kršćanska je svetica i majka Blažene Djevice Marije čiji se spomendan u liturgijskom kalendaru obilježava 26. srpnja. Blagdan uključuje spominjanje i na Joakima, Aninog supruga, a štovanje Marijinih svetih roditelja svakako ima dugu tradiciju. Na zapadu se prvi znaci pobožnosti odnose na svetu Anu te sežu u 10. stoljeće, dok je blagdan u njenu čast uspostavljen 1584. godine. Povijest pobožnosti prema svetom Joakimu ponešto je nesigurnija i slabije poznata, a sve do 1913. godine čašćeni su zasebnim blagdanima, kada je i stvoren jedinstveni spomendan. Sveti roditelji ne spominju se u Bibliji, već je osnovni literarni izvor o njihovom životu i o Marijinom čudesnom rođenju apokrifni spis iz 2. stoljeća pod naslovom „Protoevanđelje sv. Jakova“.
Unatoč zajedničkom blagdanu, sveta Ana daleko je popularnija od svetog Joakima, što je evidentno iz puno većeg broja molitvi, litanija, pobožnosti, oltarnih slika i svetišta. Tako u Konavlima bilježimo samo jednu, i to 1806. godine porušenu i nikad obnovljenu crkvu posvećenu svetom Joakimu, takozvanu Aćimovicu u Višnjićima, dok crkve posvećene svetoj Ani nalazimo na Poljicima, u Lovornom i na Obodu. Titulari seoskih crkvica uobičajeno se smatraju i štuju kao osobni zaštitnici pripadajućih obitelji i sela, odnosno zaseoka po već puno puta spominjanom i opisivanom običaju krsnog imena i prisluge. Običaji su to koji se obilježavaju kao najveće slavlje koje po raskoši parira božićnim festama, a u spomenutim selima odvija se u srcu ljeta, kad Svetiana ispraća Ilinštak.
Čest je slučaj i da zaseoci unutar sela slave krsno ime različitog sveca ako u selu postoji više značajnih crkvica, a podjela se najčešće temelji na geografskim karakteristikama, odnosno blizini kuća i crkve. Tako, na primjer, u Lovornom bilježimo: tri su crkve, svete Ane, svetog Ilije i Velike Gospe, a imamo dva bratstva, svete Ane i Velike Gospe. U Lovornom je krsno ime Velika Gospa, pola sela Velika Gospa, onaj dio put Ljute, a drugo pola sveta Ana, zaseok Grote. Sjećam se da bi govorili „Sveta Ana Groćanima krsna slava“. Inače, crkva svete Ane s grobljem jednobrodna je građevina sa zvonikom na preslicu u baroknom stilu, trijemom i apsidom. Nalazi se u gornjem dijelu Lovornog te je izgrađena u 16./17. stoljeću, a relativno nedavno je obnovljena. Početkom 2000-ih godina nalazila se na listi preventivno zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Grobna crkva svete Ane u Poljicima nalazi se u Donjem selu, uz cestu koja vodi u Mikuliće te je također jednobrodna građevina s trijemom i zvonikom na preslicu. Današnji izgled crkve datira iz 19. stoljeća, odnosno preuređivana je 1890. i 1946. godine. Svake godine 26. srpnja odvija se svečano euharistijsko slavlje na kojem se posebno iznosi i ističe crkveni barjak s križem na kojoj je, uz inače čest ikonografski slikovni prikaz svete Ane i male Bogorodice, izvezen i natpis: Sveta Ano moli za nas.
Nakon misnog slavlja, kako i priliči proslavi krsnog imena, činio se objed i večera, puno čejadi. Mi djeca smo postavjali pjate na trpezu i dodavali kruh, vodu, vino, kolače. I kad su vremena bila teška slavilo se svega: pršuta, sira, goveđa juha, lešo s krtolom i salsom, pečeno, štrudela, padišpanja… Slično se odvijalo i na Obodu gdje je poviše sela crkva svete Ane, pa je i krsno ime u selu na taj dan 26. srpnja. Sjećam se da se svaka famija posebno pripremala, jer se pozivala svojta i prijatelji na objed. Poslije svečanog objeda, štrudel od domaćih jabuka i slatko od griza. Crkva svete Ane nalazi se na padini brda Oštri kuk, poviše Gornjeg Oboda.
Sagrađena je na ruševinama crkve svete Petke iz 13. stoljeća, a današnja je jednobrodna crkva s apsidom, zvonikom na preslicu na pročelju te kamenim križem na lastavici na začelju izgrađena u 17./18. stoljeću u baroknom stilu. Izgrađena je na finom polukružnom platou, ograđenom suhozidom, a uz mjesto njene gradnje veže se i jedna legenda: davno se dogodilo, crkvica se trebala graditi malo dalje u brdu, pa su na to mjesto odnijeli sliku svete Ane, ali su je sutradan našli na ovom mjestu, đe je crkva ođe i sagrađena. Bila to istina ili ne, sveta Ana kao Gospina majka i Božja baba sigurno je utočište u molitvi i zagovorima brojnim vjernicima te neosporno zauzima dragocjeno mjesto u pučkoj pobožnosti kao simbol materinstva i s njim neodvojive milosti, brižnosti i nježnosti.