Bukovac i englesko “tržište”

Bukovac i englesko "tržište"
Vlaho Bukovac: Bijela ropkinja
KB-1035

Bukovac je za vrijeme svog šesnaestogodišnjeg boravka u Parizu u više navrata mijenjao svoj životni, pa tako i radni prostor. Seleći se iz kvarta u kvart, svoj prvi pravi atelijerski prostor imao je na Mountrougeu, gdje je kod prijatelja Monniera, koji je bio arhitekt, proveo pet godina. No, nakon što se Bukovac krajem 1885. godine vratio u Pariz nakon dužeg izbivanja i putovanja po Dalmaciji, zatekla ga je Monnierova iznenadna smrt. Odluka da se preseli bliže Montmartreu, živom umjetničkom kvartu, u Rue de Lavale, kraj Pigalla, pokazala se kao dobra. Tamo će njegov rad vrlo brzo uočiti engleski trgovci umjetninama, braća Vicars, koji su u Londonu imali izložbeni i prodajni salon umjetničkih djela. Nalazio se na Eagle Placeu kraj Piccadilly Circusa. Počela je petogodišnja suradnja koja je za Bukovca rezultirala znatnim povećanjem budžeta, ali u kojoj su sigurno više profitirali sami trgovci. O tom razdoblju Vlaho Bukovac će u autobiografiji zapisati:

Vicars Brothers, tako se zvala braća trgovci, za četverostruko su prodavali u Londonu moje radnje, što sam se kasnije na svoje oči uvjerio. Oni me pozvaše da vidim London i njihovu kuću. Otputovah tamo, da vidim čudovište o kome su mi svi govorili. I u istinu, blizu ‘Picadilly circus’ imali su veliki dućan, a pod zemljom elektrikom rasvjetljeni Salon. U njemu bila je jedna velika slika, moja ‘Bijela ropkinja’. ‘The white slave’. Ulazna cijena bila je 1 shilling. Iz početka dolazilo im je i do 200 posjetitelja na dan, a kad sam ja bio, za dva puna sata ušlo je 30 osoba. Ovo je bila treća godina, što sam im prodavao slike.

Bukovac i englesko "tržište"
Posjetnica Edwarda Hazella Vicarsa

Bila je praksa da Bukovčeve slike, bilo one već izlagane na Salonu ili posebno naručene za englesko tržište, Vicars Brothers predstave u svom izložbenom prostoru u Londonu, pa čak i u drugim gradovima kao što su Birmingham, Liverpool, York, a na kraju i prodaju. Iako ne pretjerano zadovoljan činjenicom da trgovci na njemu višestruko zarađuju, a ni temama koje su mu bile nametnute prema ukusu engleske publike, Bukovac je zaradio dovoljno da je mogao sagraditi vlastiti atelje, i to na Montmartreu.

Kao kontrapunkt tim velikim dopadljivim kompozicijama, za svoju dušu slikar će u Fontainebleauu izrađivati mala remek-djela pejzažnog slikarstva. Prepoznavši Bukovca kao izuzetnog portretnog slikara, braća Vicars ponudit će mu da dođe u Englesku portretirati visoko društvo. Upravo će Vicarsova narudžba portreta Samsona Foxa potaknuti dugogodišnje prijateljstvo Bukovca i bogatog industrijalca, kao i Vlahove višekratne posjete Engleskoj.

Bukovac i englesko "tržište"
Pismo E. H. Vicarsa Vlahu Bukovcu, 1887.
KB-218

Fox me pozvao u goste, a Vicars me dočekao na stanici željeznice Charing Cross a odatle smo odjurili u Harrogate blizu Leeds, gdje su tvornice najljepših noževa i nožica na svijetu. Tamo nas dočekaše uprav kraljevski. Nikad takovo bogatstvo vidio nijesam. Ondje je bio vječni blagdan, a sve što si zaželio, bilo ti na dohvat ruke. I kraljević bi se zadovoljio s mojom sobom. – piše Bukovac.

Kako saznajemo, Samson Fox se s umjetničkim radom Vlaha Bukovca upoznao još prije nego s umjetnikom samim. Fox je još 1882. godine na pariškom Salonu zamijetio sliku Velika Iza i htio ju je otkupiti za svoju kolekciju, ali nije uspio. Zato 1887. godine neće propustiti kupiti Putifarovu ženu koju su Vicars Brothers bili izložili u Yorku. Opet preko Vicarsa, 1888. godine Fox će naručiti i sliku Isus, prijatelj malenih, koja je iste godine na Salonu bila i odlikovana.

Bukovac i englesko "tržište"
Vlaho Bukovac: Portret Laure Le Doux, Liverpool, 1892.
preuzeto: Vera Kružić Uchytil. 2005. Vlaho Bukovac – Život i djelo 1855. – 1922. NZG.

Samson Fox u svojoj kolekciji imat će veliki broj slika Vlaha Bukovca, među kojima i obiteljskih portreta, a udaja Foxove kćeri Clare Louise za Bernala Bagshawea dovest će slikara 1890. godine ponovo u Harrogate, kako bi je portretirao u vjenčanoj haljini.

Obitelj Fox povezat će Bukovca i sa Samsonovim poslovnim partnerom i dobrim prijateljem Richardom Le Douxom. Naime, njegova supruga Laura Le Doux posjedovala je dvije Bukovčeve slike još 1888. godine, ali kad je u proljeće 1891. godine posjetila svoju najbolju prijateljicu Claru Louisu i vidjela njen portret koji je naslikao Bukovac, poželjela je da i nju portretira. Clara će obavijestiti slikara, a neposredno za njom pismo će mu uputiti i Vicarsi. Uslijedit će dugogodišnje prijateljstvo s obitelji Le Doux kao i niz iznimnih portreta.

Bukovac i englesko "tržište"
Reklamni letak za sliku Putifarova žena
KB-215

Budući da je Bukovčeva popularnost među engleskim naručiteljima bivala sve veća, nepovoljan aranžman koji je prije par godina bio potpisao s Vicarsima više mu nije odgovarao. O prekidu ugovora i pravnim konzekvencama savjetovao se s Baltazarom Bogišićem.

Bukovac je Englesku redovito posjećivao sve do 1912. godine.