Konavle imaju sve, i brda i doline, i vlažna i suha staništa, i vjetrometine i prisoje, ma sve što srce poželi. Nije samo što je srcu drago već imaju i toliko toga raznolikog da i najzahtjevnija duša može naći nešto na što se neće požaliti. U tolikom obilju raznolikog terena, puno je različitih uvjeta za život, pa tako i obilje biljnog svijeta. Zrak i zemlja različiti su na svakoj nadmorskoj visini, a različiti su ovisno o količini vode i rasporedu sastava i u jednom i u drugom, pa tako biljni svijet ide tamo gdje su mu idealni uvjeti, gdje ima svrhe, a i načina za život. Posljedično, kad su uvjeti dobri onda se u ljepoti nečijeg rasta vidi i radost življenja.
Na području Konavala sastaju se dinarski kraj visokih planina i jadransko primorje. Svaki svoje biljne vojske rasporedi na svoje položaje, a mjesto sastanka je uvijek vrh Gornje bande u dodiru konkavne i konveksne osi terena i još dobrim dijelom na visoravni Konavoskih brda. Upravo na Konavoskim brdima, našoj konavoskoj apoteci Konavle postaju planinski kraj jer je visina na kojoj se nalaze iznad 600 metara nadmorske visine, s istoka nam je na toj visini stoji selo Kuna, brdo Kišnik, Sokoline i Bjelotina. Vrlo naglo iz tog platoa diže se vrh Sniježnice na preko tisuću metara kao najveći vrh naše županije, a takvih preko tisuću metara nadmorske visine smo imali još u Konavlima do 1482. godine. Tada je Dubrovačka Republika izgubila Konavoske planine, prostor istočno od Sniježnice i Bjelotine gdje bi se odvijala ljetna ispaša, danas poznato kao prostor do Orjena u Crnoj Gori.
Za Konavle se tako moglo reći da su bile planinski kraj jer im je gotovo veća površina bila iznad nadmorske visine tipične za primorje. Živeći s planinama diše se planinski zrak, pije mlijeko i jede sir drugačije kvalitete, poznaju se planinske ljekovite biljke, a upravo jedna od njih kojoj je dom planina je trava iva, latinskog imena Teucrium montanum, koja raste kao što joj i ime govori, na suhim, toplim i krševitim mjestima na oko 800 metara nadmorske visine i više. Kod nas je stanar Konavoskih brda, obronaka Sniježnice, padina Bjelotine, dakle najjužnijeg dijela cijelog onog masiva koji se spušta iz zaleđa prema moru. S njim se spustila i ona. Trava iva opjevana je po Hercegovini i Zagori kao jedna od najsnažnijih i najljekovitijih; Trava iva od mrtva napravi živa njen je slogan koji se po zaleđu dobro zna. I zaista, nama bliska inačica ove izreke pronađena je u stihovima Mavra Vetranovića, dubrovačkog pjesnika (1482. – 1576.): To e trava iva, ke e kripos tolika, od martva bi živa vratila čovika.
Trava iva je iz porodice usnjača (Labiatae), engleskog naziva Sallow, a kod nas je zovu još gorsko cmilje i dubčac. Raste kao grmić s drvenastim uzdignutim stabljikama. Primjerci na Konavoskim brdima ne prelaze 20 cm u najvišoj točki, a na vjetrometinama je i polegnutija. Listići su duguljasti, sjedeći, a na naličju dlakavi, donja strana im je bljeđa, a gornja tamno zelena. Cvjeta malim, do 1,5 cm dugim, blijedo žutim cvjetićima koji rastu u grozdu, a sastoje se od cjevaste čaške i režnjeva čija je gornja usna reducirana. Plod je kalavac i dozrijeva u rujnu. Podankom je slabo pričvršćena u kamenjaru pa na sami pokušaj trganja bude iščupana. Stoga je važno ako je beremo da je režemo u gornjem dijelu da se podanak ne ošteti. Prilikom rezanja važno je pola cvjetnog dijela ostaviti da biljka nastavi svoj život, kako bi je našli tu i sljedeće godine.
Trava iva liječi snažno, baš da od mrtva napravi živa, ima snažno antifungalno i antibakterijsko djelovanje, a njeno antioksidativno svojstvo slično je kao kod zelenog čaja. Pomaže kod hemeroida i probavnih smetnji, pomaže kod depresije i noćnog znojenja, izbacuje višak tekućine iz tijela te se primjenjuje u liječenju bolesti dišnih organa i šećerne bolesti.
Jako je gorkog okusa, a koristi se kao čaj ili prah tako da se brzo osušenu biljku samelje u mlincu. Čaj liječi grčeve i čisti organizam. Od nje se rade i tinkture, pa i laganije vinske iscrpine, naročito za napitke za jačanje imuniteta. Koristi se u kupkama i balzamima za liječenje kožnih bolesti.
Na Konavoskim brdima skriva se između ostalih brojnih grmića i ako samo šećemo, neće nam se lako pokazati. Ako nas natjera potreba da je potražimo, tražeći je naći ćemo se među stotinama biljnih vrsta konavoske apoteke. Sve sitne, sve slične, a opet sve različite ljubeći kamenjar i ponizne suncu stvorile su sebi u tim visinama dom. Na mjestima gdje mi ne bi ni na suncu ni na vjetru izdržali dugo, one radosno crpe snagu da nam je vrate u ozdravljenju. Trava iva jedna je od dinarskih kraljica u ruhu male nježne biljke Konavoskih brda.