Zeru na turski

Među mnogim posuđenicama u hrvatskom jeziku, pa tako i u konavoskim govorima, nalaze se i turcizmi. Turcizmi su riječi posuđene izravno iz turskog jezika ili pak njegovim posredovanjem. Za potonje ćemo često imati prilike čuti da su orijentalizmi, što nije posve točno jer je turski jezik najčešće posrednik riječi iz arapskog, perzijskog i grčkog jezika – a znamo da grčki nije orijentalni jezik. Isto tako, podrazumijevati ih sve orijentalizmima problematično je jer nisu svi orijentalizmi turcizmi, odnosno nisu svi orijentalizmi došli preko turskog, kao što su alkohol ili admiral riječi arapskog podrijetla koje su došle do nas posredništvom drugih jezika. Imamo mi riječi i iz drugih turkijskih jezika, ne turskoga, a odličan je primjer naš voljeni klobuk, riječ koja je u nas i u nekih drugih Slavena starija od dolaska Turaka i najvjerojatnije je avarskoga podrijetla.

No, kako ne bismo krenuli u lingvističke diskusije, jasno je da ćemo pisati o turcizmima, riječima iz turskog jezika, bio on izvorni posuditelj ili samo posrednik. Iako su neki turcizmi u jezike ovih područja ušli i prije Osmanlija i njihovih osvajanja, ipak je najveći broj primljen tijekom navedene povijesne epizode, pogotovo u Bosni i Hercegovini.

Isto tako, turcizama ima i u hrvatskom jeziku, a neke od njih koristimo gotovo svakodnevno, poput riječi boja, šećer, pamuk, kutija, jorgovan, tulipan, čarapa, bubreg, džep, majmun, rakija, sapun ili torba. Turcizme ćemo pronaći i u uzvicima kao što je hajde, partikulama tek i barem ili pak u nazivima iz područja religije i vojne ili civilne uprave: aga, beg, džamija, sandžak, janjičar i raja. Osim samih riječi, posudili smo i turske morfeme za izvođenje riječi, pa tako riječi tramvajdžija, šaljivdžija, bezobrazluk i prsluk kriju komadić turskoga jezika (-džija, –luk).

U Konavlima su, kao jedinom dinarskom prostoru koji nije bio pod Osmanskim Carstvom već pod Dubrovačkom Republikom, stvorene specifičnosti koje su oblikovale leksik. Iako je zbog Dubrovačke Republike u konavoski govor ušao popriličan broj romanizama, geografska izoliranost uz granicu s drugačijim svijetom utjecala je na unos turcizama u leksik Konavala, kao i pomorstvo te trgovanje u Dubrovačkoj Republici u kojima su sudjelovali i brojni Konavljani.

U primanju turcizama u konavoske govore kao posrednice su svakako pomogle i susjedne države, Crna Gora i Bosna i Hercegovina, koje su bile su pod turskom vlašću. Najveći unos turcizama u konavoski leksik najvjerojatnije se događa u 19. stoljeću kada se s novom vlašću, austrougarskom, otvara granica. Osim što su Konavle imale jake veze sa zaleđem, pogotovo trgovačke, sigurno su i drugi oblici migracija pridonijeli prihvaćanjem, to jest preuzimanjem turcizama.

Najveći je broj turcizama u konavoskom leksiku prisutan u kontekstu odjeće i tekstila, potom u kućanstvu i uporabnih predmeta te najmanje u kulinarstvu s obzirom na to da je konavoska kuhinja pretežito pod romanskim utjecajem. Turcizmi pronađeni na terenskom istraživanju uglavnom se odnose na predmete koji se nabavljaju trgovinom preko putnika i terzija, to jest krojača koji su i prodavali raznovrsne predmete, a služili su se turskim jezikom. I sama riječ terzija ujedno je turcizam. Istovremeno s terzijama, koji su bili albanskog podrijetla, u našim mjestima djelovali su i sartri (tal. krojači) kod kojih se moglo sašiti odijelo, ali je ipak velika razlika u ponudi. Terzije su i prodavale predmete orijentalnog stila koji su ušli u nošnju Konavala, naročito mušku, oružja, nakit i predmete turske provenijencije.

Kao što je već rečeno, najviše ćemo turcizama vidjeti u leksiku tekstila, na primjer, arāč, crveni ili crni komad domaćeg ili tvorničkog debelog sukna od valjane vune; dolazi od tur. harҫ, zatim riječ čérmica u značenju jačerme, prsluka bez rukava koji se ne kopča i koji je ukrašen gajtanima na turskom glasi geturme = yeҫürme.
Više puta spominjana dòlama, starinska muška i ženska kabanica različitih boja, obično do koljena, također je turcizam, kao i imbrìšim ili ibrìšim, svileni konac, opredena svila, koji je iz perzijskog došao preko turskog u konavoski govor.
Potom sàruk, tanko platno ili šal omotan oko kape, fesa, dolazi od tur. sarık ← sarmak, u značenju zamotati. Vratite se koju riječ unazad i saznat ćete odakle dolazi i riječ sarma. Sìnđīr, odnosno lanac, tȍka ili metalni ukras kojim se ukrašavala muška narodna nošnja također su turcizmi.

Odmaknemo li se od tekstila, saznat ćemo da su i naše omiljene zàhare ili bomboni turcizmi perzijskog podrijetla, a kada kuhate kafu, znajte da je i imbrik, kuhalo za kavu ili džezva riječ „proputovala“ iz tog kraja. Isto je i s riječima kȅsa i bȕt, kao i u konavoskim svadbenim pjesmama često opjevana sòpra u značenju stola ili trpeze.

Određen broj turcizama živi u usmenoj književnosti i nazivlju vezanog uz običaje, a kako se oni mijenjaju, prilagođavaju ili ih se pak ne uža održavat, tako se i taj dio leksika zaboravlja. Neke od njih su: dèrnek, ȁrčija, to jest osoba na svadbi zadužena za kuhanje i rezanje mesa, u pjesmama spomenut i kao àrčibaša; zatim tèstīr ili dozvola, dopuštenje i dòlinbaša, dòlimbaša ili dòlibaša, jedan od svatova zadužen za zdravice, zahvalnice i počasnice.

Od pamuka i imbrišima, šećera i zahare, do sopre i arčije – otkrili smo još jedan komadić mozaika konavoskoga govora, odnosno jedan sitni, mali komad, kako se često reče „dz“ nečega, po konavoski i zèru leksika (tur. zerre ← arap. ḍärre: zrno prosa).