Mirisna kraljica mediteranskoga kamenjara Salvia officinalis, kadulja ili žalfija, u Konavlima zvana i pelin, najpoznatija je i najljekovitija pripadnica mnogobrojne porodice Lamiacea, roda Salvia. Ne kaže se uzalud – Zaprijeti li smrt, po kadulju u vrt!
Povijest uporabe ove biljke iznimno je duga, kako u ljekovite tako i u kulinarske svrhe. Ime joj je izvedenica latinske riječi salvus – zdrav, spašen. Egipćani su vjerovali da biljka ima moć odvraćanja od zla te da liječi od ugriza zmije, a koristili su je za poticanje plodnosti kod žena. Pedanius Dioscorides, rimski vojni liječnik i ljekarnik cara Nerona, ujedno i otac farmakognozije, discipline koja proučava ljekovite tvari prirodnog podrijetla i njihovo djelovanje na ljudski organizam, smatrao je kadulju najvažnijom biljkom svog vremena. Koristio ju je za zaustavljanje krvarenja, protiv čireva, te grlobolje i promuklosti. Ova biljka je nezaobilazan inventar svih srednjovjekovnih samostanskih vrtova i medicinskih pripravaka. Kako tada, tako i danas.
Vazdazeleni grmić duguljastih je hrapavih listova, a od svibnja do srpnja okićen je i ljubičastim cvjetovima.
S obzirom na to da nam je vrlo dostupna, šteta bi bilo ne prošetati i ubrati koji listić ili je čak iščupati s korijenom i presaditi u vrt ili pitar. Kadulja voli sunčano mjesto i dobro drenirano tlo.
Izuzetno je ljekovita. Mladi izdanci i listovi beru se prije cvata, a suše u hladu. Čaj od kadulje pročišćava dišne organe, upaljeno grlo i ždrijelo, upaljene krajnike, sluznicu, liječi pluća i kontrolira znojenje. Kupelji s eteričnim uljima kadulje liječe kožne bolesti te mjehur i mokraćovode. Oblozi od listova kadulje liječe otekline i čireve. Kadulja ima antibakterijsko i antiseptičko djelovanje.
U kuhinji se kadulja najčešće koristi kao začin, ali ako listove malo popržite dobit ćete vrlo ukusan i ljekovit čips.
Kao i u svemu, i u konzumaciji kadulje ne treba pretjerivati, a trudnicama i maloj djeci nije preporučljiva.
Čips od kadulje