Koliko je 1806. godina bila turbulentna za Konavle, svjedoče brojni znanstveni tekstovi. U središte zbivanja često se stavlja ulazak Lauristona u Dubrovnik i napad Rusa i Crnogoraca na Konavle, a tek nešto rjeđe deblokada Grada dolaskom generala Molitora. Ipak, često se iz analize sukoba isključuje razdoblje koje je slijedilo, predstavljajući deblokadu Dubrovnika kao vrhunac ratnih zbivanja, nakon kojih su francuske snage i domaći ljudi istjerali Ruse i Crnogorce s područja Dubrovačke Republike. To će se i dogoditi, ali tek nekoliko mjeseci kasnije kada je francuski general Marmont pobijedio suparnike u bitci na Debelom Brijegu (30. rujna – 1. listopada). No, kako su francuski topovi završili u moru kraj Ponte Oštro, a mjesto na kojemu su se prvotno nalazili i danas nosi naziv francuska baterija?
Nakon što su francuske postrojbe u lipnju natjerane na povlačenje u sam Grad, okolica je ostavljena na milost i nemilost crnogorskim pljačkašima. Unutar zidina nalazilo se oko 15 000 civila i oko 1 000 francuskih vojnika. Rusko-crnogorske snage zauzele su najviše kote oko Dubrovnika i svakodnevno granatirali grad. Iako je u Gradu bilo dovoljno hrane za 3 mjeseca, general Lauriston je pokušao poslati dio izbjeglica kućama. Tako su na Svetom Jakovu Crnogorci zaustavili oko 1 500 Konavoka s djecom, od kojih su tražili priličnu svotu novca za slobodan prolaz, nakon čega su se izbjeglice vratile u Grad.
Agonija izbjeglica i stanovništva pod okupacijom trajala je sve do dolaska francuskih pojačanja 6. srpnja. Tada je general Molitor s 1 600 vojnika izbio na Osojnik, a nakon što je kod Golubovog kamena porazio crnogorsku izvidnicu, preko Carine je izbio na Brgat, gdje je porazio glavninu neprijateljskih snaga. Rusi i Crnogorci povukli su se sve do Sutorine, ali su i dalje de facto vladali Konavlima. Iduća faza ratovanja nastavit će se tek u kolovozu, kada za zapovjednika francuskih snaga dođe August Marmont.
Jacques Luc Barbier
Tijekom srpnja su Francuzi i Rusi nastojali doći do diplomatskog rješenja sukoba. Tako je došlo do mirovnog ugovora u Parizu 20. srpnja koji su potpisali ruski otpravnik poslova u Parizu d’Oubril i francuski ministar vanjskih poslova Telleyrand. Početkom kolovoza u Dubrovnik dolazi August Marmont, koji počinje utvrđivati obrambene položaje na Srđu, Lokrumu, Nuncijati, otocima, ali i na Prevlaci. Na Ponti Oštro postavljena je topnička bitnica koja je trebala kontrolirati ulaz u Boku Kotorsku. Petnaestak topova postavljeno je kao obrana od mogućeg pomorskog desanta, ali položaj nije bio dobro branjen ako napad dođe s kopna.
Zbog mira u Parizu Napoleon je bio uvjeren kako je problem s Rusijom riješen i da jedina opasnost na području Dalmacije može doći ako Austrija ponovno proglasi rat. Zato zapovijeda Marmontu da nakon utvrđivanja Dubrovnika uspostavi obranu Dalmacije i spriječi mogući napad. Ipak, situacija se brzo promijenila jer je ruski car 15. kolovoza odbio ratificirati mir pa su se rusko-francuski sukobi nastavili.
Na rusko-crnogorski napad na Konavle nije trebalo dugo čekati i već 26. rujna Marmont je morao napustiti položaje na Prevlaci. Zbog premoćne ruske mornarice u Jadranu i napada s kopna topovi na Ponti Oštro nisu se mogli premjestiti, niti su mogli poslužiti u obrani. Zato ih Francuzi bacaju u more, a streljivo i ostalo oružje kopnenim putem prenose u Cavtat. U to vrijeme Rusi s Krfa šalju pojačanje od oko 7 000 vojnika. Prema Marmontovim procjenama, neprijateljske snage sastojale su se još od 4 000 do 5 000 Crnogoraca, 3 000 pravoslavnih Bokelja i 2 000 pravoslavnih Hercegovaca, što je znatno nadmašivalo njegove snage.
Napadi na utvrđene položaje počeli su idući dan. Marmont je znao da treba čekati pravi trenutak za protunapad, pa je zapovjedio držanje položaja. Francuzi su 27. rujna odbili napad na svoje položaje, ali ni u jednom trenutku nisu napali suparnika, koji se s novim pojačanjima osjećao siguran. Povlačenje s Prevlake i obrambeni položaji Francuza napadače su učinili neopreznim. Tako su 29. rujna ruske postrojbe zauzele Debeli Brijeg, što je bio trenutak koji je Marmont čekao. Iste je noći s 5 000 vojnika napustio Cavtat i krenuo prema Grudi.
Zbog jake kiše, inače izrazito mobilne francuske postrojbe čitavu noć marširale su do Grude, nakon čega je uslijedio napad na ruske položaje. Marmont je iskoristio teren na kojemu su se Rusi nalazili zauzimajući uzvišene položaje oko sedla na Debelom Brijegu. To je Ruse dovelo u mogućnost okruženja i natjeralo ih na povlačenje. Sličan manevar Marmont je ponovio idući dan, nakon čega je došlo do odlučne bitke.
Francuzi su uz znatno manje žrtve natjerali suparnike u bijeg i tako okončali prijetnju Konavlima. S druge strane, vrhunsku pobjedu Marmont je ocrnio paljenjem sela u okolici Herceg Novog, pravdajući se kako je to pravedna kazna za pobunjenike, a vjerojatno imajući na umu i osvetu za palež i pljačku koju je dio tih stanovnika napravio svega nekoliko mjeseci ranije.