Predbožićni običaji identične tradicije Djetinjci, Materice i Očići, običaji su koji slave obitelj kroz međusobno darivanje te završavaju zadnjom ili četvrtom nedjeljom došašća, i to danom posvećenim očevima. U patrijarhalnom sustavu tradicijskih familija u Konavlima, a napose u nedijeljenim kućama, slika oca bila je temeljna figura. Otac je označavao autoritet koji se bespogovorno slijedio ako je pojedina obitelj željela opstati, njegova uloga se najviše ogledala u osiguranju materijalne zaštite obitelji. Pružao je stabilnost i sigurnost, određivao često i stroge okvire funkcioniranja obiteljske zajednice, bio je zastupnik morala i glavni čuvar postojećeg sistema vrijednosti.
Zbog njegove društveno propisane tradicijske uloge često je prema djeci bio suzdržan, ozbiljan, pa čak i krut, a blagdanski periodi koji su inače mijenjali uobičajeni ritam zajednice, donosili su i prisnija, toplija iskustva, spontano i tradicijom zadane običajne postupke.
U najveselijem dobu godine, iščekivanja rođenja Gospodnjeg, nadomjestili bi se svi nedostatci tradicijskog odgoja, a otkupi, darovi i obilje hrane djeci su predstavljali najveću radost. Tradicijski dan muškaraca, odnosno očeva, zove se Očići te se obilježava u nedjelju pred sam Božić, čime je običaj prožet intenzivnijim predbožićnim raspoloženjem i radosnim iščekivanjem.
Na Očiće se treći put u došašću prakticira ritual darivanja kao dio običaja otkupa, a ovaj put djecu dariva otac kojeg rano ujutro svi ukućani ljube i čestitaju mu. On dariva djecu voćem, a odraslim muškarcima pokloni pokoji solad da im se nađe. Darivanje uz otkup običajni je igrokaz koji se odvijao u veselom i ugodnom ozračju u kojem bi se muški veživali konopčićem za nogu pri trpezu, đeca bi to kriomice činila starijim u kući. Otac se otkupljivao, to jest odvezivao nakon što bi djeci udijelio darove. Stara je to tradicija, gotovo iščezla i iz narodnog sjećanja, no u Konavlima se još pokoji najstariji među nama sjećaju.
Tako u Vitaljini još uvijek imamo usmeni trag tog običaja koji otkriva detalj da je najmlađe dijete u kući na Očiće vezalo očevu nogu za nogu od stola, što je završavalo tako da bi otac trebao dati djetetu nešto da se otkupi i oslobodi. Otkup je svakako unaprijed pripremila majka, a očevi su također znali na svoj dan uputiti djecu materama da im štogod udjele. Shodno tome zabilježene su i izreke poput Materice plakavice, Očići smočići; Materice plakavice, Očići zločići; Materice plakavice, Očići oštrići iz čega je razvidno da su majke ipak bile šire ruke, bilo na svoj ili na očev dan.
Održavanjem i njegovanjem ove tradicije prenosile su se obiteljske vrijednosti koje uključuju neprijeporno poštovanje roditelja i starijih te kojima se obiteljski lanac učvršćivao i to ne samo na temelju krvnog srodstva već i na zajedničkim obiteljskim predajama, vjerovanjima, simbolima, odnosno nematerijalnim elementima. Običaj otkupa zauzima centralno mjesto u obilježavanju Očića, no slavilo se cijeli dan.
Muškarci su se posjećivali među susjedstvom i rodbinom i međusobno si čestitali, prijepodne su se častili rakijom, a poslijepodne vinom. Majke su opet prigale prikle, djeca dobivala voće i slatko. Tko god bi došao na ovaj dan tratao bi se i nazdravio rakijom, vinom, voćem i priklama. Uvečer se služila bogata večera, druženje uz ognjište potrajalo bi do u kasne sate, a već sutradan pripremali bi se za Božić i nadolazeće blagdanske dane.