Promjena godišnjih doba najbolje pokazuje kako priroda uvijek pruža ono što je čovjeku najpotrebnije u tom trenutku. Tako nam u najhladnijim mjesecima daje plodove koji su puni vitamina i svih ostalih sastojaka koji čuvaju organizam od raznih viroza i bolesti. Jedna takva biljka svakako je limun latinskog naziva Citrus limon iz porodice rutvica.
Limun je zimzeleno stablo koje može narasti do 6 metara visine tvoreći gustu krošnju. Listovi se nalaze na kratkoj peteljci, ovalni su i blago šiljasti, dugi 6 – 12 cm, a široki 3 – 6 cm, kožnati su i intenzivnog mirisa. Cvjetovi su pravilni i dvospolni, veličine do 2 cm i u skupini ih je od 3 do 12 te su i oni mirisni. Cvijet ima 4 do 5 bijelih latica koje su s vanjske strane crvenkaste, a čašku čini 4 do 5 lapova. Plodnica je nadrasla s mnogo sjemenih zametaka. Ima od 10 do 40 prašnika, a tučak je okruglaste njuške. Cvate od svibnja do rujna, a plodovi dozrijevaju u različito doba godine. Ovisno o sorti, plodovi mogu narasti do 30 cm, ovalnog su oblika s ispupčenjima na obje strane. Kora je žuta, a može biti glatka ili blago hrapava, dok se unutrašnjost ploda dijeli na 8 do 12 režnjeva sa sivim jajolikim sjemenkama.
Pretpostavlja se da je limun došao iz jugoistočne Azije, i da je vjerojatno nastao križanjem s pomelom (Citrus maxima) i četrunom (Citrus medica), a u Europu je došao još u antici. Usprkos tome nije se proširio u unutrašnjost zbog velike osjetljivosti na niske temperature. Naime, na -5 ℃ stablo limuna uglavnom uvene. Uz to ne podnosi jak vjetar pa ga se uglavnom zimi treba zaštititi grmom ili mrežama, ali zato je veliki ljubitelj sunca i ne traži mnogo vode. Najbolje uspijeva na osunčanim, od vjetra zaštićenim terenima s plodnim, rastresitim tlom. Plod se najviše koristi u obliku tiještenog soka koji se stavlja u čaj, ili se od njega radi limunada. Ipak, sama kora limuna neizostavan je sastojak brojnih kolača, jer daje poseban miris i okus. Od kore se industrijski proizvode razna eterična ulja, a kao ekstrakt služi ugodnijem mirisu sredstvima za čišćenje ili kao osvježivač zraka. Zbog mirisa se lišće limuna koristi i za proizvodnju travarice, ali mu tu konkurenciju čini list naranče pa su u Konavlima i danas česta prepucavanja što je od toga bolje.
Kao namirnica limun je izrazito zdrav i pun je nutrijenata: sadrži bioflavonoide, pektin, folnu kiselinu, vitamine C, A, B1, B6, kalij, kalcij, magnezij, fosfor i mangan. Poboljšava rad jetre, probavnog, imunog, živčanog i krvožilnog sustava. Upravo zbog toga neki ga nazivaju super hranom jer poboljšava rad gotovo čitavog tijela.
Ne čudi stoga činjenica da se gotovo od samih početaka upotrebljavao u medicini. Najprije se stavljao na rane jer pomaže zacjeljivanju i sprječava gnojenje. Također, kao bitan izvor vitamina C i zahvaljujući tome što znatno duže od ostalog voća i povrća može sačuvati svježinu, još u antici postao je neizostavna namirnica pomoraca koji su tako sprječavali skorbut. U krajevima gdje nije bilo pitke vode u dovoljnim količinama služio je za pročišćavanje vode slično kao ocat, ali znatno ugodnijeg okusa. Prema istraživanjima nutricionista, redovito konzumiranje limuna može spriječiti brojne bolesti, posebno prehlade. Limunada se preporuča osobama oboljelima od gihta i dijabetesa, kao i svima koji žele sačuvati vitak stas.
Ne zna se kada točno dolazi na dubrovačko područje, ali od 16. stoljeća redovito je u popisu darova koje Dubrovačka Republika šalje osmanskim dužnosnicima u Bosni. Čini se da je limun najprije sađen u gradske đardine koji su zbog blage klime najviše odgovarali biljci. Nakon toga se širi u Cavtat i priobalna mjesta u Republici, a tek kasnije dolazi u zaleđe. Iako je šire dubrovačko područje prema mišljenju agronoma izrazito pogodno za sadnju limuna i uz otoke je jedino područje u Hrvatskoj gdje znatnije mogu uspijevati, širenje limuna iz gradskih u seoske đardine teče izrazito sporo i tek se u posljednjih 200 godina rasprostranio u sve krajeve.
Limun je osvojio i konavoske đardine, ali i srca Konavljana koji ga upotrebljavaju gotovo za sve. Zbog oštrije klime Gornje bande, češće ćemo ga vidjeti u Donjoj bandi, ali nakon jake zime prije desetak godina i tu se broj limuna smanjio. Jaka bura koja je jedna od odlika ovoga područja uvjetovala je da se kao teren za sadnju limuna odabere đardin od korte ili zgrade ispod sjevernih međa. Zbog velike brige koju limunu treba dati kako bi preživio, ne iznenađuju kazivanja prema kojima bi se pri sadnji limuna uz gnoj ubacilo i malo starog željeza jer agrumi tako bolje uspijevaju.
Limun se u Konavlima, osim u prehrani, koristi za namazat ubod insekta, ali i očistiti neku masnoću koju nikakav deterdžent ne može. Ipak, kako to nije dovoljno, svi koji se griju na drva užaju stavit koru od limuna na peć i tako osvježit ariju. Velika iskoristivost ove biljke, koja nam uz zdravlje daje ugodu, trebala bi nas potaknuti da više brinemo o njoj i da ponovno bude u svakoj konavoskoj korti barem jedan stabar vječne mladosti i ljepote.