U ciklusu godišnjih pučkih običaja hrvatskog folklora uz Božić se vezuje ciklus narodnih običaja koji počinju u studenom, a završavaju prvih dana siječnja. Zauzimaju središnje mjesto u sklopu zimskih narodnih običaja, a Božić je bio i ostao omiljeni religijski datum u narodnoj običajnosti.
U tradicijskim Konavlima navještenje najveselijeg blagdana počinjalo je čak i pola godine ranije brojeći vrijeme u tricama, trotjednim periodima determiniranim poljodjelskim radovima i omeđenim svetačkim danima, počevši s blagdanom Velike Gospe i završavajući na sam Božić. Također, poznato je da se mjestimično u Konavlima blagdan Svi svetih, kao i Mratin dan nazivaju prvim Božićem. No, običaji užeg božićnog skupa, kako folklornog tako i crkvenog, ipak započinju krajem studenog te obiluju nizom radnji, poslova i simbolike koji se ponavljaju nanovo svake godine.
Službeni početak pripreme i iščekivanja Božića započinje došašćem, vremenom od četiri nedjelje koje neposredno prethode blagdanu. Prva nedjelja došašća u kalendaru smještena je bliže blagdanu sv. Andrije 30. studenog, a najranije može početi 27. studenog i najkasnije 3. prosinca. Iako u ovu vremensku računicu ne ulazi blagdan svete Katarine koji se obilježava 25. studenog, u pučkim vjerovanjima, a time i običajnim praksama upravo je njen blagdan označavao početak došašća, odnosno pripreme za Božić.
Sveta Kate kokošica mjesec dana do Božića, pučka je poslovica koja se od starina mogla čuti i u Konavlima, a lokalne i regionalne varijacije iste nalazimo u brojnim drugim krajevima. Poslovica jasno i očigledno naglašava vrijeme do Božića, time obilježavajući početak predbožićnog blagdanskog perioda koji je ispunjen nadom i slatkim iščekivanjem, slavljem i veseljem, pjesmom i molitvom, ali i mnogobrojnim običajnim poslovima priprave Božića.
Od tog dana naročito se vodilo računa da se kuća, okućnica i baština uredi i pripremi za blagdane. Trebalo je pripraviti i dovoljno drva za ognjište. Mjesec je i klanja svinja i pripreme mesa, kao i ostalih namirnica. Svetkovina tijekom došašća ne nedostaje, a svaka od njih zahtijeva provođenje tipičnih tradicijskih običajnih radnji. Blagdansko vrijeme donosi odmak od svakodnevnice i drugačiji ritam zajednice, što je vidljivo i u običajnim propisima poput izostanka svadbenih zbivanja ili prestanka s ručnim radom: do svete Kate sve se već trebalo zasnovati i otkati, vezovi se spraviti i trebalo je privoditi kraju.
Osim što blagdan svete Kate stoji na razmeđu svakodnevnog i folklorom najbogatijeg blagdanskog perioda, prema pučkom shvaćanju stoji i na razmeđu jeseni i zime, označuje stvarni početak zime i jačih hladnoća, o čemu opet svjedoče brojne pučke izreke, a u Konavlima je prisutna Sveta Kate prigni ognju gnjate. Osim što sveta Kate grije Konavljane drvima, grije ih i prvim priklama predbožićnog perioda. Jednostavnom slasticom od čistog brašna i vode s kapi rakije i domaćim kvasom, priganim na masti ili na maslinovom ulju sladile su se sve konavoske kuće.
U Konavlima su najčešće pripravljane govedarice, najjednostavnije i najobičnije i to devet puta kroz zimski period, počevši blagdanom svete Kate kao prvom babom. Duhovita zagonetka devet baba po ledu se valja postaje jasnija kad znamo da je baba zadnje od tijesta za prikle ubačeno u prosuju da se priga, a naziv je prenesen na označavanje same svetkovine praćene ovom često i posnom slasticom. Priklama su se uz mjendule, smokve, rogače i slično častili i čestitari.
Dok se u susjednom Dubrovniku i Dubrovačkom primorju na svetu Katu kolendavalo, u Konavlima se blagdan obilježavao u kućama koje su slavile imendan. Susjedi i rodbina tratavali bi se kod slavljenice, a njihove čestitke imale su za cilj prizvati im dobru sreću i blagostanje. U Konavlima sveta Kate nije zabilježena kao krsno ime, niti joj je posvećena ijedna crkva, već njezina svetkovina svoju najveću važnost ima u sklopu cjeline božićnih blagdana, gdje sveta Kate otvara vrata brojnim adventskim svecima i babama i pripadajućim blagdanskim tradicijama u navještenju Božića, najvećeg i najveselijeg blagdana.