Mitrej u Močićima izniman je antički spomenik in situ kultnog karaktera. Riječ je o svetištu boga Mitre kojeg nalazimo u prirodnom okruženju, polupećini smještenoj u zelenom gaju nedaleko od antičke ceste koja je od Epidaura vodila prema istoku.
Premda ime božanstva ukazuje na istoimenog indoiranskog boga Mitru, ne postoje relevantni dokazi da je ovdje riječ o istom bogu. Mitrej u Močićima pripada rimskoj inačici kulta Mitre nastaloj u prvoj polovici 1. stoljeća, a prema prikazima i arheološkim nalazima datiramo ga u razdoblje između 3. i sredine 4. stoljeća.
Glavni ikonografski prikaz, sveta slika rimskog mitraičkog kulta, scena je tauroktonije ili ubijanja bika, najčešće prikazana reljefno u kamenu. To je prikaz Mitre koji zaskače bika, koljenom lijeve noge mu pritišće leđa, a desnom se oslanja o tlo. Poklekloj životinji Mitra jednom rukom podiže glavu dok drugom zabija nož u podvratak. Na prikazu se nalaze još pas, zmija, škorpion i gavran te bakljonoše (dadofori) koji su obučeni isto kao i Mitra, a stoje u rubnim dijelovima prikaza. U gornjim rubovima iznad bakljonoša, u zasebnim poljima, nalaze se još prikazi Sola i Lune, odnosno Sunca i Mjeseca. Prema pojedinim istraživačima sve te likove na prikazu tauroktonije moguće je u većoj mjeri povezati s konstelacijama zviježđa nebeskog ekvatora, zamišljene linije koja dijeli vidljivo nebo na sjeveru i južnu polutku. Likovi Sola i Lune te likovi bakljonoša, od kojih jedan drži spuštenu, a drugi podignutu baklju, predstavljaju cikličke mijene: dan – noć, početak – kraj…
U mitraičkom kultu ubijanje bika predstavlja uvjet postanka svijeta i života. Tako je Mitra izvršio prvotni žrtveni čin, a ujedno i čin stvaranja, budući da iz bikovog tijela i krvi nastaju važni oblici života. Scena tauroktonije najčešće se zbiva na određenom mjestu, u špilji. Utoliko i mitraička svetišta predstavljaju špilju kao mjesto stvaranja i sliku totaliteta svijeta. Većinom je riječ o podzemnim, mračnim i uskim prostorijama koje evociraju špilju, a gdje je to moguće, za svetište se adaptiraju prirodne pećine kao što je slučaj spelaeum u Močićima.
Za smještaj svetišta ovdje je iskorištena prirodna krška jama gotovo kružnog tlocrta koju omeđuju relativno visoke stijene. Ulaz u svetište nalazi se s istočne strane, gdje se nalazi i otvor gustijerne. Dakle, ispod nadsvođene hodne plohe čuvala se voda, važan element u mitraičkom kultu.
Kultna slika uklesana je u stijeni nasuprot ulazu. Prvi ju je opisao veliki istraživač i arheolog Arthur Evans u svojoj knjizi Antiquarian Researches in Illyricum, objavljenoj u Londonu 1883. godine. Reljef je izveden u pravokutnom polju, a površina mu je znatno oštećena, ali da se naslutiti da je riječ o kvalitetno izvedenoj skulpturi.
Budući da na našem području nisu pronađeni epigrafski nalazi posvetnog karaktera, teško je utvrditi kad je kult Mitre stigao na prostor Epidaura i tko su bili štovatelji kulta. Možemo jedino pretpostaviti da su bili pripadnici činovničkog, trgovačkog ili pomorskog sloja, robovi ili rimski građani. Pretpostavlja se da je kult bio namijenjen samo muškarcima. Za razliku od perzijskog, naš rimski kult Mitre je misterijski te je pretpostavljao obrednu inicijaciju nakon koje je slijedilo putovanje duše u vječnost, za što je trebalo proći kroz sedam inicijacijskih stupnjeva.
Međutim, nije to jedini prežitak mitraičkog kulta na području rimske kolonije Epidaur. U Cavtatu, nedaleko crkve sv. Đurđa bio je još jedan spelaeum s prikazom Mitre kako ubija bika, uklesan u živu stijenu. Arthur Evans je zapisao da su se uz prikaz tauroktonije nalazila i dva oltara te da je na lokalitetu pronašao nekoliko rimskih novčića prema kojima se može zaključiti da je ovaj Mitrej utemeljen oko 270. godine. Nažalost, točnu lokaciju Mitreja ne znamo budući da ga je krajem 19. stoljeća Baltazar Bogišić dao izrezati iz živca te je ugrađen u zid prizemlja njegove rodne kuće, gdje se i danas nalazi. U literaturi se spominje i još jedan ulomak mitraičkog spomenika, kao i nekoliko gema slične tematike, danas nažalost izgubljene. Tako rijetki arheološki nalazi potvrđuju da je u Epidauru bilo nekoliko mitraičkih svetišta, a moguće da će ih nekim novim arheološkim istraživanjima biti otkriveno još.