Prije izuma zamrzivača hrana se konzervirala začinima i solju koji bi spriječili kvarenje. Stoga i ne čudi da je gotovo svaka mediteranska država nastojala uvesti državni monopol na prodaju soli još od srednjega vijeka. S druge strane, začini kao papar bili su jako skupi zbog toga što su se dovozili iz Azije te su se brojni trgovci obogatili upravo na začinima. Otkrićem Sjeverne i Južne Amerike Europljani su saznali i za druge vrste začina, a jedan od najvažnijih je paprika koja se vrlo brzo proširila po Europi.
Paprika (lat. Capsicum annuum) je jednogodišnja zelena biljka iz porodice pomoćnica. Stabljika joj je uspravna i drvenasta, a pri vrhu razgranata te naraste do 60 cm visine. Ima plitak i slabije razvijen korijen. Listovi su naizmjenični, duguljasti i u vrhu zašiljeni. Cvjetovi su dvospolni, bijeli i pravilni, a smješteni su nasuprotno i nalaze se na kratkim peteljkama. Plod je nabrekla boba glatke teksture koji je zaštitna ovojnica unutar koje se nalaze brojne plosnate žute sjemenke. Danas se u svijetu uzgaja preko 50 vrsta paprika, ali uglavnom se dijele na ljute i slatke. Svoj latinski naziv paprika duguje grčkome κάπτο što u prijevodu znači ujedam, što najbolje i opisuje neke vrste paprika.
Iako se vrlo rano raširila po Europi, odnosno znatno prije pomadore i krtole, paprika je prilično nova biljka u Konavlima. Naime, zbog svoga plitkoga korijena i velike potrebe za vodom, proizvodnja paprika nije moguća bez navodnjavanja. Prema kazivačima, prve paprike počele su se pojavljivati četrdesetih godina 20. stoljeća, a nakon Drugog svjetskog rata polako su se širile u Gornjoj bandi. Zbog suše klime i nedostatka tekućica, u Donjoj bandi paprike se počinju saditi tek nakon dolaska vodovoda.
Ono što je karakteristično za Konavle je to da se paprika sadi isključivo za imat za u salatu, odnosno samo slatka iako se u novije vrijeme pojavljuju i manji nasadi ljute paprike. Kazivači govore: Nije ti se u nas sadilo te feferone, niti bi se kiselilo paprike. U nas se zimi jeo luk i škalonja iz osta, a poslije i pomadora, ali paprika nije. Ono što je sigurno, paprika nije ulazila u tipičnu vrstu konavoske zimnice pa se zato i nije toliko koristila. Ipak, još su sedamdesetih godina konavoska sela obilazili Makedonci koji bi vozili pune kamione crvenih paprika, a dio Konavljana je već tada kupovao paprike za zimnicu.
U Konavlima se prvo popularizirala tako zvana babura, a u novije vrijeme sade se roge i poveruni koji su izvorno sorta nastala u Župi. Upravo je zbog brojnih pučeva paprika znatno prije stigla u Župu, a sorta malih poveruna danas se znatno popularizirala. S druge strane, Konavljani su dugo zazirali od paprika upravo zbog njene neutažive žeđi, pa su tako prema kazivanju onoga što je prvi počeo sadit pomadore i paprike svi u selu izrugivali.
Osim vode paprika ne zahtijeva veliku brigu nakon sađenja. Kao i ostale jednogodišnje biljke zimi se sjeme sije u rasadnik, iz kojega se pikira i na kraju sadi od travnja pa nadalje. Sjeme počinje klijati već na 13 ℃, a za razvoj biljke idealno je kada se temperatura kreće od 22 do 25 ℃. Biljka ne podnosi temperature ispod nule, ali ni previsoke temperature, na primjer kada je nekoliko dana preko 36 ℃. Kod sadnje jedino treba paziti da su paprike dovoljno udaljene od kukumara jer se te dvije biljke ne vole i štete jedna drugoj. Svježa paprika obiluje vitaminima A, B i naročito C kojega ima nekoliko puta više nego naranča, pa je prava vitaminska poslastica. Osim što nas osvježava za vrijeme ljetnih vrućina, dobro djeluje na bubrege, probavu i vid.
Dok je paprika znatno promijenila povijest Europe, gdje je korištena umjesto papra, a u jednom trenutku je cijena začina upravo zbog crvene paprike znatno pala, u Konavlima je ova biljka dugo bila gotovo nezapažena. Danas je ljetna salata nezamisliva bez paprike, ali sve se češće koristi i ona začinska.