U Zbirci namještaja i uporabnih predmeta Kuće Bukovac čuva se i nekoliko Bukovčevih predmeta vezanih za sam proces slikanja: od štafelaja, kutija s bojama, paleta, kistova, ugljena za crtanje, ostataka platna, slikareve radne kute, pa sve do zanimljive naprave za miješanje boja. Bukovac, koji je vrlo rano počeo slikati i koristiti sve što mu je došlo u ruke da bi na papiru otjelovio ono što želi, u djetinjstvu, kako piše, najradije je risao i slikao u akvarelu.
Kako se sve ozbiljnije počeo baviti umjetničkim zanatom, i oprema i materijal koji je koristio postajali su sve profesionalniji. Prvi štafelaj ili slikarski stalak Bukovac je nabavio u San Franciscu, kad je napustio konobarski posao u Tripalovoj kavani, iznajmio je sobu koju je opremio osnovnim pokućstvom i počeo se amaterski, ali prvi put za novac, baviti slikarstvom portretirajući Amerikance.
U Kući Bukovac čuvaju se dva štafelaja i pripadaju vremenu kad je Bukovac već bio etablirani umjetnik. Dosta su veliki i teški, pomicali su se pomoću kotačića. Osim njihove utilitarne namjene, imali su i funkciju da s cjelovitim uređenjem i scenografijom ateljea impresioniraju potencijalne naručitelje portreta. Slikari su ih u ateljeima imali po nekoliko komada, a budući da su slike rađene uljanim bojama, morale stajati gotovo vertikalno kako bi se umanjila refleksija mokre boje, ali i smanjila mogućnost onečišćenja prašinom dok se boja suši.
Bukovčevi štafelaji spadaju u standardne H modele stalaka. Na središnjoj je letvi pomični držač koji se prilagođava visini platna. Na nekim fotografijama možemo vidjeti da je Bukovac imao i sklopivi štafelaj za slikanje u prirodi, ali nažalost sudbina mu je nepoznata. U Kući Bukovac čuva se još jedan mali sklopivi stalak za crtanje, koji gotovo da stane u džep.
Također, u zbirci je nekoliko drvenih kutija s bojama. Jedna od njih, koja na poklopcu ima natpis 15/2 1880, sadrži 19 staklenih bočica s pigmentima i 17 kistova. Razvoj kemijske industrije u 19 stoljeću, među ostalim, donio je i veliku ekspanziju slikarskih pigmenata. Prirodne pigmente zamjenjuju sintetički, a palete boja dobivaju neusporedivo širi spektar. Do tada su se boje dobivale mljevenjem prirodnih minerala. Zahvaljujući britanskom kemičaru W. H. Perkinu 1856. godine otkriveno je prvo organsko sintetsko bojilo, što je dovelo do revolucije u proizvodnji boja.
U drugoj polovici 19. stoljeća industrija boja postaje sve raširenija, a trgovina bojama unosan posao, tako da se počinju otvarati specijalizirane prodavaonice samo za umjetničku opremu. Bukovčeve staklene bočice nose papirnate naljepnice s nazivima pigmenata te imaju otisnuto ime proizvođača: Dr. Fr. Schoenfeld & Co. Njemački kemičar Franz Hermann Jozef Schoenfeld interes za umjetnost i slikarske materijale otkrio je u očevoj trgovini za slikarski pribor, koja se nalazila u blizini Akademije likovnih umjetnosti u Dusseldorfu. Oni su 1842. godine osnovali vlastiti pogon za proizvodnju boja, a 1862. godine Franz Schoenfeld utemeljuje tvornicu Kunstlefarben Dr. Fra. Schoenfeld Gmbh & Co. Na prijelazu stoljeća tvornicu će preimenovati u danas poznati Lukas.
U Bukovčevoj ostavštini sačuvat će se nekoliko drvenih kutija za slikarski pribor, od kojih par još sadrži aluminijske tube s bojama, više ili manje istrošene, razne krpice za čišćenje, bočice s terpentinom te kistove. Kao i većina umjetničkog pribora u 19. stoljeću, i kistovi prolaze kroz razne nadopune i poboljšanja tako da je umjetnicima dostupan veliki broj različitih kistova, a u zbirci se čuva nekoliko desetaka Bukovčevih kistova koja su mu poslužila za slikanje mnogih remek-djela.
Sačuvano je i nekoliko Bukovčevih drvenih paleta s ostatcima boje, ali i jedna porculanska. Moguće da ih je kupovao gdje i drugi slikarski pribor, između ostalog u poznatom dućanu Lefranc & Cie. Karmin, svijetli cinober, terra di siena, narančasti krom, žuti krom, prusko plava, kobaltno plava, zlatni oker, samo su neke od boja koje je koristio Bukovac, a možete ih vidjeti u Kući Bukovac ili na našoj web-platformi: