U dimu Bukovčeve cigarete

Malo što će prostoru ili osobi dati dozu mistične aure kao što će to napraviti dim cigarete. Filmska industrija često je posezala za vizualnim i dramaturškim efektima duhanskog dima, fotografija također. Nije teško pretpostaviti da ni slikarstvo nije odoljelo tom motivu, a naročito ako je slikar bio i strastveni pušač, kao na primjer Vlaho Bukovac.

Stoga je neizbježno da se u Kući Bukovac među slikarevim privatnim stvarima, pismima, fotografijama, knjigama i ostalim sitnicama, nađu i cigaretnici, pospremljeni u svoje male, kožne etuije. Ali, još intimniji dodir s Bukovčevim duhanskim svijetom, u zbirci Kuće Bukovac, nekoliko je savijenih cigareta, spremnih da u par minuta sagorijevanja oblikuju dimne arabeske u kojima je slikar uživao.

Iako danas možda svjesniji posljedica koju konzumacija duhanskog lišća sa sobom nosi, naročito razvojem duhanske industrije i prerade, zašto možda ne treba kriviti samu biljku već mnogobrojne aditive koji joj se u konačnici dodaju, no cigareta i dalje ostaje utjeha, a pušenje ritual.

Većinom su Bukovčevi autoportreti mjesta na kojima će se cigareta i duhanski dim najčešće prikazivati. Od onog najranijeg prikaza dvadesetosmogodišnjeg mladića koji u ruci drži slikarsku paletu s kistovima, a među stisnutim usnama cigaretu, pratit ćemo prolazak vremena na slikarevom licu, ali i nezaobilazni španjulet kao integralni dio portreta.

U poznatom diptihu, dvjema slikama užeg formata, Bukovac je na jednom platnu naslikao portret supruge Jelice u sjedećem položaju, a na drugom autoportret slikan do koljena u stajaćoj pozi, držeći u lijevoj ruci kistove, a u desnoj cigaretu. Prostor je jedinstven, a povezuje ga plavičasti dim cigarete koji se, svojstveno prirodi, vijugavo širi i na dio diptiha na kojemu je naslikan Jeličin portret. Gotovo nevidljiva veza koja naglašava intimni karakter dvaju portreta.

Također, na jednoj drugoj slici, na tjeskobnom grupnom portretu danas nažalost izgubljene slike nazvane Ormar buduće slave, Bukovac je 1906. godine glave svojih tadašnjih praških studenta, kao i svoju, posložio u ormar koji je danas u fundusu Kuće Bukovac, a sve dodatno uresio je biljem i draperijama. U jednom dijelu ormara stoji pepeljara s pripaljenom cigaretom čiji se dim u nepravilnim kolutovima polako penje prema vrhu slike, opet naglašavajući taj intimni umjetnikov prostor.

Ipak, cigareta će se naći i u rukama Aleksandra Opuića, Pera Budmanija, Williama Hartmana, Vjekoslava Heinzela, inženjera Shultza, kao i sina Aga. Svakog zaljubljenika i duhanskog uživatelja Bukovac je rado portretirao s neizbježnim rekvizitom, cigaretom.

I na fotografijama često ćemo naići na Bukovca s cigaretom. Bilo da puši sam, u svom kućnom okruženju ili snimajući se za službenu fotografiju sa svojim studentima na Akademiji držeći u ruci nezaobilaznu cigaretu. S cigaretom je i kad obilazi studente u svojoj klasi i prenosi im bogato slikarsko iskustvo, ali i u neobaveznom razgovoru s kolegama umjetnicima u prirodi. Svoju ljubav prema duhanu Bukovac je prenio i na svoju životnu suputnicu.

Za njega je duhanski dim bio inspiracija.