O čaju

O čaju
Čajevac

Kad kažemo čaj, iako (uglavnom) pomislimo na toplu otopinu neke biljne droge, on to ipak nije. Naprotiv, čaj je posebna biljka iz daleke Azije koju su u Europu donijeli Nizozemci sredinom 16. stoljeća pod nazivom tei

Čaj koji je stigao iz Kine bio je naziv za kineski čaj, biljku čajevac (Camellia/Thea/sinensis) iz porodice čajeva (Theaceae) od koje su na Dalekom istoku uživali biljne napitke. U listovima se, između ostalog, nalazio tein ili kofein pa mu je njegovo aktivirajuće djelovanje na ljude priskrbilo sveopću popularnost i širenje. Ovisno o obradi lišća, načinu branja, načinu sušenja, fermentaciji i drugom, razvile su se različite vrste čajeva: kineski, ruski, crni, bijeli, zeleni, a trgovina čajem postala je jedna od najvažnijih djelatnosti istočnoindijske kompanije i drugih europskih uvoznika od 17. stoljeća naovamo.

O čaju
Kalamita metvica

Širenjem kulture uživanja čaja u svijetu, razvila se kultura pijenja čaja u posebnim ceremonijama korištenja ovog napitka, odnosno cijela filozofija. Tako u Kini postoje semestralni studiji koji se bave umjetnosti korištenja i pripremanja čaja. Ubrzo nakon uvoza kineskog čaja u Europu, započeo je uvoz indijskog čaja, razvili su se brojni varijeteti, a danas je preko stotinu različitih hibrida čajevca. 

U Konavlima je stvar poprilično jednostavna. Kineski i indijski čaj uglavnom se kod nas nisu koristili, a čajem se nazivao biljni infuz ili oparak koji je bio korišten u svim kućanstvima. Takav napitak za Konavljane je čaj i to čaj od trava. Ujutro se pilo trave iz doma, jubicu, metvicu i lišća jute naranče. Stavjalo se i pelina, ali bi ga izbjegavali jer je bio grk, a cukar je bio skup. Med je bio jeftin pa se pio s medom.

O čaju
Bijeli vrijes

Premda se oparci mogu raditi i od suha voća i od korijenja i plodova, za Konavljane je čaj oparak od ljekovitog i aromatičnog bilja, rjeđe od listova naranče. Svaka kuća u Konavlima imala je neki svoj izvor biljine za čaj, netko manji, netko veći, a uglavnom bi se nalazili pokraj kuće, u ograđenoj sinčariji (mjestu prilagođenom za uzgoj začina i čajeva), zagrađenoj od domaćih životinja i popasa.

U sinčariji bi se našlo obavezno čelinje jubice (matičnjak, Melissa officinalis) i rinje metlice (menta, Menthe piperita). Njih dvije bi davale izrazitu aromu čajnoj mješavini, a ostale biljke stavljale su se prema potrebi i iz gusta.

O čaju
Popunac

Uglavnom bi svaka kuća imala svoju čajnu mješavinu koju bi koristila tijekom godine, za djecu, stare i bolesne, od one minimalnih sastojaka jubice i metvice do bogatijih čajnih mješavina. Godišnji redoslijed prikupljanja za godišnju potrebu za čajem započinjao bi u proljeće popuncem (majčinom dušicom / Thymus serpyllum), nakon čega dolazi čelinja jubica (matičnjak, Melissa officinalis), belle luigia (Citronela), potom divlja metvica (kalamita/Calaminthanepetoides), rinja metvica ili vodena metvica, a završavalo bi s bijelim vrijesom (Saturea montana).

Ove biljke bile bi zadužene za aromu, a u međuvremenu bi se ponekad dodalo malo kadulje, u Konavlima zvane pelin (Salvia officinalis), malo gospine trave (Hypericum perforatum), malo ivanjskog cvijeća (Galium verum), cvijeta zovine ili bazge (Sambucusnigra), komomjele (Matricaria), crnog sljeza (Malvasylvestris) i drugih, kako je kome bilo poznato. Sve to skupa izmiješano u prtenoj vreći, papirnatom velikom saketu ili metalnoj kutiji, zvalo se domaći čaj od trava.

O čaju
Rinja metvica

Bilje se bralo tik pred cvatnju ili na početku cvatnje. Pazilo se da nije mokro, da se bere po suncu vjerujući kako mu je tada najveća snaga, a berući se uvijek jedan mali dio ostavljao pčelama i da se osjemeni. Ne vaja sve pobrat, vajaće i za druge!

Domaći čaj od trava u nekim kućama je prvi i posljednji napitak u danu. Pije se nezaslađen ili s medom i lemunom, naročito ako je prehlada u kući. Trave iz čaja bacale su se natrag u zemlju da je obogate, a ako bi čaja i ostalo njime se zalijevalo cvijeće.

Ako je bilo bolesnih u kući čaja bi se koristilo u velikim količinama, pa otud vjerojatno zazor od čaja kod nekih kad ih njime ponudimo; nisam bolestan da pijem čaj!  Međutim, za ozbiljniju prehladu se u Konavlima nije davao čaj, već kuhano vino. Njime su i djeci i odraslima liječili gripu, a pili su ga preventivno za španjolu.

O čaju
Pčelinja ljubica

Danas i jedan i drugi napitak predstavljaju posebne okuse ovog područja, piju se iz gusta i s gustom. Sve više ljudi se ponovno obraća prirodi, svom okolišu za izvore gusta čajnih mješavina, a kupovne kutije s čajnim kesicama u kućama ostaju rezervirane za onaj pravi čaj iz dalekog bijelog svijeta.