Povodom Svjetskog dana slobode tiska prisjetit ćemo se izdanja konavoskih novina. Na blogu smo već pisali o prvom i najvećem pothvatu konavoskog novinarstva s naslovom Konavoski izvori. Premda je ovaj list izlazio svega godinu i pol (lipanj 1985. – prosinac 1986.), ostavio je duboki trag u tadašnjoj konavoskoj zbilji. Konavoski su izvori bili prvi list koji se isključivo bavio Konavlima, donosio političke, društvene i svakodnevne teme. Osim toga, list je nastojao oživjeti starinska znanja, poučiti čitatelje o konavoskoj prošlosti te ih istovremeno potaknuti na doprinos literarnim uradcima. Zbog nedostatka sredstava Konavoski izvori prestaju izlaziti nakon pet brojeva. Na sličan pokušaj zbog rata i ratnih posljedica trebalo je čekati do 2002. godine.
Na samome početku 2002. godine počeo je izlaziti Konavoski foj, list koji je pokrenula Ekološka udruga Malirači iz Čilipa. Na ideju o pokretanju lista udruga je došla 2001. godine, a list je prema riječima uredništva trebao pisati o našim ljudima, običajima, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Zanimljivo je što su, za razliku od Konavoskih izvora, Konavoski foj predvodila djeca, uglavnom osnovnoškolci. Tadašnju novinarsku grupu predvodila je Rafaela Arbulić, ali je uredništvo bilo sastavljeno isključivo od djece. Premda je ovaj list izišao samo u tri broja, odnosno od siječnja do kolovoza 2002. godine, Konavoski je foj svojom svježinom tema i pitkošću tekstova zainteresirao konavosku javnost.
Ove novine zainteresirale su i svojim imenom. Naime, kako sami objašnjavaju, foj je stariji naziv za novine ovoga kraja. Uz Malirače posjetili smo velik broj konavoskih sela, ali su nas odveli širom Lijepe naše, kao i u Zambiju. Konavoski foj naučio je mnoge kako se izrađuju sepeti, kakvi su običaji bili za Božić i mnoge druge stvari vezane za etnografiju. Ipak, čitavo je vrijeme list moderan i prati svakodnevna zbivanja u Konavlima, kao što su djelovanje motokluba Dvije rote, preuređenja plaža na Konavoskim stijenama, ali i kako je prošlo glazbeno natjecanje Prvi pljesak.
Pred kraj 2002. godine, u Lovornom Udruga mladih Konavle pokrenula je Lovorski list pod vodstvom glavnog urednika Vlaha Muja. List se uglavnom bavio temama vezanim za Lovorno i okolna mjesta. Prema riječima urednika cilj lista je obogatiti poprilično oskudan društveni život Konavala. Teme se kreću od društveno-političkih do zabavnih. Lovorski list trebao je izlaziti svaka tri mjeseca, ali ta ideja nije ostvarena. Tako je list izišao sveukupno u tri broja, a zadnje izdanje izišlo je 2003. godine.
Za razliku od Konavoskih izvora, Lovorski je list lokalnu i državnu politiku predstavljao znatno ozbiljnije, otvoreno kritizirajući stvari koje su kolumnisti i urednik smatrali krivima. Tako se veliki naglasak stavio na povrat imovine u Konavoskom polju koje je konfiscirano u Jugoslaviji. List je obrađivao probleme odlaganja otpada u Gornjoj bandi, upozoravajući na veće ulaganje u Donju bandu. U tekstovima se primijeti posebno zalaganje za ekološku osviještenost i unaprjeđenje poljoprivrede. Lovorski je list opisao i mnoge pojave u Konavlima, kao što su konavoske zabave, vinokušnja, ali i sve veća otvorenost Gornje bande turizmu.
Treba imati na umu kako su u Konavlima izlazili i drugi listovi. Tako su osnovne škole nastojale izdavati godišnjake ili mjesečne listove koji su opisivali događanja vezana za školu, ali i donosili najbolje dječje literarne radove. Svakako je najveći pothvat konavoskih tiskovina bila je Antena – vjesnik župe Cavtat koja je izlazila neprekidno od 1973. do 1991. godine pod ravnanjem don Mata Bogišića. Treba imati na umu da je Antena novina tipkana na mašinu i fotokopirana, ali ona, kao i školski listovi zaslužuje posebnu objavu, pa ćemo o njima opširnije pisati drugom prilikom.
Kroz primjere Konavoskih izvora, Konavoskog foja i Lovorskog lista ogledaju se pokušaji novinarstva u Konavlima koji nažalost nisu zaživjeli na duže vrijeme. Tako su sva tri lista izlazila kraće od dvije godine. Tomu je vjerojatno tako jer su izlazili u malim nakladama, a samim time i financijski neodrživi. Ipak, na trenutak su uveli živost u konavosku svakodnevicu, donoseći pregled događaja u medijima do tada zanemarenom prostoru. Također, dali su pogled Konavljana na svijet koji ih okružuje. Sve tri novine, inače prilično različite, skupno su se zalagale za očuvanje konavoskih običaja i prirode, što je njihov najveći doprinos. Vjerojatno su upravo zahvaljujući zalaganjima urednika i dopisnika ovih novina danas Konavljani izrazito ponosni na svoju baštinu, a imaju zašto i biti.