Jelica Bukovac, treće dijete Vlaha i Jelice Bukovac, rodila se u Zagrebu 19. kolovoza 1897. godine. Prve dane života provela je u velebnoj tek izgrađenoj kući na Zrinjevcu, gdje su se u dvorištu, ispred očevog ateljea, igrali stariji brat Ago i sestra Marija.
Umjetnost, slikarstvo, ali i česte selidbe pratile su je od malih nogu. Već sljedeće, 1898. godine, Bukovac će s obitelj napustiti Zagreb, ostaviti ugodnu rezidenciju i radni prostor te se vratiti u obiteljsku kuću u Cavtat, nezadovoljan aktualnom politikom prema mladim i progresivnim umjetnicima i novoosnovanom društvu likovnih umjetnika.
Slijede četiri godine provedene u mirnom i opuštenom okruženju među rodbinom i poznanicima, nakon kojih obitelj odlazi u Beč gdje će provesti jednu godinu. Bukovac je pripremao izložbu i iznajmio veći prostor za slikanje gdje su djeca uvijek bila dobrodošla. Krajem 1903. godine konačni dom pronalaze u Pragu. Djeci će to biti nova domovina, u kojoj će se, za razliku od oca, dobro osjećati. U Pragu će se kćeri školovati i steći prijatelje, dok će Ago srednjoškolsko obrazovanje završiti u Dubrovniku.
Jelica je, kao i mlađa sestra Ivanka, od oca baštinila ljubav prema umjetnosti. Upravo je ona, uz Ivanku, bila očev najčešći model i nije čudno da se i sama okušala u toj praksi. Već sa 17 godina zajedno sa sestrom Ivankom od oca počinje primati prve ozbiljne poduke u slikarstvu. U Ivankinim zabilješkama saznajemo da Bukovac prema kćerima nije bio popustljiv. Budući da su stalno bile uz njega dok je slikao u ateljeu zvao ih je malene kolegice.
Jelica Bukovac upisuje se na prašku Akademiju kao redovna studentica 1921. godine, i to prvo u klasu svoga oca Vlaha Bukovca, a nakon njegove smrti prelazi u klasu prof. Nechlebe te nešto kasnije kod prof. Thiele. Studij prekida zbog udaje 1924. godine, a kad se rastavila od muža, generala Lazara Radosavljevića, 1937. godine vratila se u Prag.
Jelica će, pišući svoju kratku biografiju povodom izložbe u Umjetničkoj galeriji u Dubrovniku, 1958. godine zabilježiti: Život u roditeljskoj kući bio je idealan, pun ljubavi, harmonije i produhovljen radom, mi dvije studirale slikarstvo a treća sestra Marija muziku zato se još jače isticao kontrastom moj život u braku.
Jelica je imala dvije kćeri, Mariju i Jelicu koju su svi zvali Lele. Jelica Bukovac vratila se u Prag da bi nastavila svoje školovanje i diplomirala 1939. godine kod prof. Obrovskog, dok su kćeri zbog svojih školskih obaveza ostale u Beogradu te su je posjećivale u Pragu.
O tom razdoblju Jelica piše: Figuralno slikarstvo, portraite pa i nature morte mnogo sam radila, najplodnije moje doba bilo je kada sam završavala studije pa do početkom rata. Iz tog vremena se nalazi u Zadarskoj galeriji jedna moja studija mlade djevojke. U to doba spremala sam se najprije u Pragu pa onda i našoj zemlji priredit izložbu, al moje čvrsto nastojanje bi razbijeno ulaskom Hitlera u Prag, tako da sam odmah krenula ništa nemogavši ponjeti svojoj djeci koje su ostale u zavodu u Beogradu.
Za vrijeme rata Jelica s kćerima dolazi u Cavtat gdje se brine o teško bolesnoj majci te se ne može više posvetiti slikarstvu. Kasnije je zaokupljena Bukovčevom galerijom gdje je bila stalni tumač našim i stranim posjetiteljima.
Sudbina nije bila naklonjena Jelici Bukovac. Njena kćer Marija, novinarka i studentica Filozofskog fakulteta u Beogradu, oduzela si je život 29. srpnja 1954. godine, a kćer Jelica, apsolventica na Primijenjenoj akademiji, umrla je nakon duge i teške bolesti 15. srpnja 1955. godine.
Jelica će nakon toga samo zabilježiti Stalo sve. Umrla je 16. siječnja 1967. godine u Cavtatu i pokopana je zajedno sa kćerima na groblju sv. Roka.