Dolaskom na novo područje, bilo osvajanjem ili kupnjom, u pravilu Dubrovačka Republika uvodi upravnu i administrativnu vlast tako da formira ili gradi knežev dvor. Godine 1419. Dubrovačka Republika otkupljuje prvi dio Konavala pod vlasništvom Sandalja Hranića, a 31. prosinca 1426. konačno potpisuje ugovor s Radoslavom Pavlovićem i time dolaze u posjed čitavih Konavala.
Budući da je prvi dio Konavala došao pod dubrovačku upravu već 1419. godine, netom nakon toga formira se knežev dvor u selu Ljuta, no on nije bio pogodan jer se nalazio na graničnom dijelu te je već u drugoj godini vladavine opljačkan. Kupnjom drugog dijela Konavala 1427. godine odlučeno je da konavoski knez stanuje u mjestu Sveti Martin koje se nalazi u samom središtu Konavala. Tom odlukom Knežev dvor u Svetom Martinu postaje i ostaje upravno središte dubrovačke vlasti u Konavlima sve do pada Republike 1808. godine.
Već smo spominjali u prijašnjim tekstovima, no svakako nije na odmet ponoviti, da se selo u kojem se nalazi Knežev dvor u 15. stoljeću zvalo Sveti Martin po istoimenoj crkvici. No, nedugo nakon izgradnje Kneževa dvora Dubrovačka Republika u tom istom selu, uz crkvicu sv. Martina gradi franjevački samostan. Po završetku izgradnje Republika mijenja titulara crkve u sv. Vlaha, a budući da od 15. stoljeća u Svetom Martinu više ne postoji crkva sv. Martina, selo s vremenom gubi svoje prvotno ime te postaje Pridvorje, odnosno mjesto Pri (Kneževu) Dvoru.
Konavoski je knez, kao i svi drugi knezovi Dubrovačke Republike, bio predstavnik središnje vlasti konavoske kneževine te je imao one ovlasti koje je dubrovačka vlast na njega prenijela. Imao je upravnu i sudsku vlast, tj. mogao je izdavati naredbe koje se tiču javnog reda i poretka, javnih radova i slično. Mogao je voditi istragu, pokretati postupak, izricati presude i kažnjavati u svim parnicama, osim kad se radilo o prijestupima koji se odnose na smrtnu kaznu ili sakaćenje. Knez je također obnašao i dužnost vrhovnog zapovjednika vojske na području kneževine. Biran je iz redova dubrovačke vlastele, u početku na mandat od pola godine, a kasnije od godinu dana. Među poznatijim Dubrovčanima koji su obnašali funkciju konavoskog kneza možemo istaknuti pjesnike Junija Palmotića i Ivana Gundulića.
Budući da se Konavle prostiru na 209 km2, s prosjekom od 10 000 stanovnika, jedan knez nije bio dovoljan da se održi kvalitetna vlast na čitavom području pa je stoga 1497. godine, za potrebe rasterećenja poslova kneza, u Konavlima osnovana captatska (cavtatska) kapetanija koja je obuhvaćala današnja sela Cavtat, Obod, Uskoplje i Močiće. Na čelu joj je bio kapetan koji se birao između dubrovačke vlastele, a obavljao je funkcije kneza u navedenim selima. Danas se u kapetanovoj kući u Cavtatu nalazi Zbirka Baltazara Bogišića.
Dubrovačka Republika nije ostavljala ništa slučaju, pa tako ni izgled Kneževa dvora koji je prethodno detaljno propisan, no propisi se nisu poštovali u potpunosti zbog Konavoskog rata koji je izbio nedugo nakon kupnje Konavala. Tako je izgrađena kamena građevina kvadratičnog oblika s prizemljem i katom, oko koje su izgrađene pomoćne kuće za knežake i konje te fortifikacijske zidine, budući da se ipak radilo o privremenom zatvoru i sudnici, to jest centru administrativne i upravne vlasti područja Konavala.
Prilikom rusko-crnogorskih razbojstava po Konavlima, 1806. godine je stradao i Knežev dvor. Austrijska vlast je potom prodala tadašnje ruševine nekadašnjeg velebnog dvora privatnim vlasnicima koji su ga obnovili kao stambeno-gospodarsku građevinu. U toj je funkciji ostao sve do potresa 1979., kada se ruševno zdanje napušta, da bi ga konačno 2016. kupilo Društvo prijatelja dubrovačke starine.
Tijekom svibnja i lipnja 2017., u trajanju od 6 radnih dana, izvršen je arheološki nadzor radova na Kneževu dvoru. Otvorene su i u potpunosti istražene četiri arheološke sonde u samom dvorištu dvora. Dvor je imao nekoliko preinaka u gradnji tijekom stoljeća. Prva faza je 15. stoljeće, kada se gradi dvor s ogradnim zidovima dvorišta, te je ta faza potvrđena istraživanjima. Potom slijedi faza iz 17. stoljeća, kada se pojačavaju fortifikacijski elementi, no oni nisu utvrđeni tijekom ovih istraživanja. Završna je faza iz 19./20. stoljeće, kada se dvor degradira pregradnjama za stambene svrhe, odnosno kada mu se dograđuje mlinica, građevina gospodarske namjene te prostori za čuvanje životinja. Unutar svih sondi pronađeni su pokretni arheološki nalazi koji se mogu datirati u kasni srednji / rani novi vijek.
Nakon arheoloških radova uslijedilo je detaljno obnavljanje cijelog kompleksa Kneževog dvora, za koje se pobrinulo Društva prijatelja dubrovačke starine, a u skoroj budućnosti se možemo veseliti njenom završetku i otvaranju za javnost.