Peranova greda

Peranova greda
Lokalitet Peranova greda 2010. g.
Arheo plan d.o.o.

Arheološka iskopavanja mogu se vršiti na više načina. Mogu biti sustavna istraživanja u kojima se određeno iskopavanje obavlja iz godine u godinu, kao što je to lokalitet Rat u Cavtatu. Mogu biti i probna, istraživanja u kojima se testira je li neko područje arheološki lokalitet, kao što su četiri probne sonde koje su se otvorile prilikom prve faze istraživanja lokaliteta sv. Ilija na Poljicama.

Također, može biti riječ o revizijskim iskopavanjima, kada se ponovno iskopava, to jest provjerava isti lokalitet. Isto tako postoji i arheološki nadzor kada se, kako i sam naziv nagoviješta, nadzire neku građevinsku izvedbu u slučaju da područje ispolji arheološke nalaze. Završno, mogu biti zaštitna iskopavanja koja se izvode u svrhu zaštite novopronađenog arheološkog lokaliteta.

Peranova greda
Lokalitet Peranova greda 2010. g.
Arheo plan d.o.o.

Zaštitna iskopavanja često traju kratko budući da je izvođenje građevinskih radova u većini slučajeva vremenski ograničeno, no za arheologa je i jedan dan bitan kada je u pitanju otkrivanje materijalne povijesti nekog lokaliteta.

Jedan od takvih slučajeva u Konavlima lokalitet je Peranova greda, smješten na području naselja Gornja Ljuta. Naime, prije 10 godina prilikom izvođenja građevinskih radova rekonstrukcije ceste Dubravka – Zastolje, primijećeno je da se na jednom dijelu akumuliraju arheološki nalazi i nedefinirane kosti. Stoga je na tom dijelu nakratko zaustavljena izgradnja ceste te je uslijedila arheologija. Istraživanja je vršila tvrtka Arheo plan d.o.o. tijekom rujna i listopada 2010. godine u trajanju od 14 dana.

Peranova greda
Staklena perla

Na lokalitetu Peranova greda pronađeno je groblje dobrostojeće zajednice iz starijeg željeznog doba, C14 analizama i pokretnim nalazima podrobnije je datirano u period od 750. do 390. g. pr. Kr. Za smještaj groblja izabran je položaj koji je izražen visinski, pruža dobar pregled okolnog prostora i ima dobru kontrolu nad obližnjim komunikacijama.

U potpunosti je arheološki istražen jedan grob oblika grobne škrinje. U grobu je bilo pokopano minimalno šest osoba: dijete, dvije odrasle žene i tri muškarca. Vjerojatno se radilo o obiteljskoj ili grupnoj grobnici korištenoj kroz duži period. Analiza kostiju pokazala je kako je jedan muškarac bio fizički aktivan, odnosno bavio se uzgojem stoke, poljodjelstvom i lovom, a jedna žena je puno vremena provodila u čučećem položaju te se također bavila poljodjelskim poslovima.

Peranova greda
Željezno koplje

Detaljnu analizu ostatka pokojnika nije bilo moguće izvesti jer su kosti bile previše uništene. Budući da je u grobu pronađeno oružje, možemo zaključiti da se radilo i o ratnicima jer se u to vrijeme samo ratnici pokapaju s osobnim oružjem.

Na cijeloj istraživanoj površini još su pronađene dislocirane ljuske kosti od devet pokojnika bez pripadajuće grobne arhitekture. Moguće da je grobna arhitektura uništena pri građevinskim radovima rekonstrukcije ceste ili u nekim ranijim periodima. Od devet pokojnika na analizu su poslana tri uzorka kostiju koji su potvrdili dataciju starijeg željeznog doba.

Peranova greda
Brončana fibula

Pokretni nalazi pronađeni prilikom istraživanja također datiraju u starije željezno doba, a radi se o oruđu, oružju, nakitu i ulomcima keramike. Prema vrsti nalaza zaključeno je kako je riječ o dobrostojećoj zajednici koja je trgovala sa sjevernim krajevima i Grcima.

Grčki utjecaj, to jest trgovinu s Grcima primjećujemo u ulomcima helenističke crno-glazirane keramike, dok trgovinu sa sjeverom potvrđuje pronalazak željezne sjekire s ručicama. Ovaj tip sjekire razvio se u brončanom i željeznom dobu, a najveći broj primjeraka pronađen je na području Hallstatta u Austriji. Riječ je o ravnoj sjekiri, dužine 13,2 cm koja ima dvije ruke ili kraka za pričvršćivanje na osovinu.

Peranova greda
Željezna sjekira s ručkama

Prije nego što je došlo do arheologije, lokalitet je u novovjekovnom periodu devastiran u više navrata izgradnjom cesta u 19. i 20. stoljeću. Navedeni su radovi u znatnoj mjeri onemogućili cjelovite spoznaje o stvarnoj površini prostora za ukapanje, načinu života i sahranjivanja ove zajednice.