O crkvi sv. Đurđa na Mećajcu već je bilo spomena, no ovaj put ćemo kompletirati sve na jedno mjesto s naglaskom na najnovija otkrića, jer kako kaže stara latinska poslovica: Ponavljanje je majka znanja.
Crkva sv. Đurđa nalazi se u predjelu Mećajca u Cavtatu. Prema dosadašnjim istraživanjima, crkva se prvi put spominje 15. lipnja 1253. godine, u ugovoru koji su Dubrovčani sklopili s bugarskim carem Mihajlom Asenom, no današnja je crkva najvjerojatnije izgrađena u razdoblju 15. ili 16. stoljeća. Uz crkvu se nalazi nekoliko stećaka, od kojih je jedan bogato ukrašen prikazima kola i životinja, dok su, kako to i biva u većini konavoskih grobljanskih crkava, dva stećka iskorištena kao ulazna vrata u područje groblja koje je okruženo suhozidom. Osim uz crkvu sv. Đurđa, ovako bogato ornamentirani stećci s prikazima kola i životinja u Konavlima se nalaze još uz crkve u Brotnicama, Gabrilima i Pridvorju.
Groblje uz crkvu je, između ostalog, služilo i za ukop inovjernika, a danas je osim stećaka vidljivo i 15-ak grobova ispisanih srpskom ili ruskom ćirilicom. Među tim grobovima nalaze se grobovi arhitekta Nikolaja Vasiljeviča Belozerda († 1961.); jugoslavenske slikarice Jovanke Strajnić († 1970.), ali i balerine Olge Solovjeve († 1974.). Zanimljiva je činjenica da se uz Olgin grob nalazi prazan grob njene sestre Lidije Iraklidi koja je svoj životni put završila u Apatinu iako joj je grob bio pripremljen uz sestru i crkvu sv. Đurđa.
No, nevezano za prve zapise i današnje stanje, crkva sv. Đurđa ipak ima puno stariju i bogatiju povijest. Naime, uz crkvu se u doba Rimskog Carstva nalazilo svetište boga Mitre. Sir Arthur Evans, već spominjani britanski arheolog, koji je u drugoj polovici 19. st. prolazio kroz Cavtat, uočio je uz crkvu spelaeum, tj. improvizirano špiljsko svetište boga Mitre s reljefnim prikazom taurohtonije (prikaz boga Mitre kako ubija bika).
Crkva sv. Đurđa, Cavtat
Također, naveo je kako se uz prikaz nalaze dva oltara te je pronašao i nekoliko rimskih novčića prema kojima se može zaključiti da je ovaj Mitrej utemeljen oko 270. g. po. Kr. Nažalost, točnu lokaciju Mitreja ne znamo, budući da ga je krajem 19. stoljeća Baltazar Bogišić dao izrezati iz stijene te je ugrađen u zid prizemlja njegove rodne kuće, gdje se i danas nalazi. Prizemlje rodne kuće Baltazara Bogišića danas je trgovina Tisak, a ugrađeni Mitrej se nalazi u spremi iste.
Ipak, kod ovog lokaliteta možemo se vratiti još malo dalje u prošlost. U desnom dijelu pročelja crkve, u razini vrata i bočnog prozora nalazi se spolija, točnije dio epigrafičkog natpisa koja je u literaturi do sada bila samo spominjana. Zahvaljujući Niku Kapetaniću i Dinu Demicheliju te njihovom članku izdanom u časopisu Diadora: glasilo Arheološkog muzeja u Zadru, Vol. 35, No. 35 iz 2021. g., danas imamo i njeno prvo čitanje. Radi se o dijelu antičkog natpisa na kojemu je ostalo sačuvano samo ime i informacija da je spomenuta osoba bila oslobođenik.
Zanimljiva je činjenica kako je na natpisu vidljivo svega 5 riječi od kojih su 3 kratice, a na temelju njih se već mogu izvući mnogi zaključci. Prema spomenutom čitanju, natpis glasi: QFABIVUS Q∙L∙SANGA. Stari Rimljani većinom su kod svojih natpisa u kamenu koristili kratice budući da su one bile općepoznate, a trebalo se štedjeti na prostoru, stoga bi ovaj natpis u produženoj verziji glasio: Quintus Fabius Quinti libertus Sanga, ili prevedeno: Kvint Fabije Sanga, Kvintov oslobođenik. Prema paleografskim značajkama može se datirati u sredinu ili drugu polovicu 1. st. pr. Kr, što bi značilo da je ovo do sada najranije potvrđeni rimski natpis na prostoru Epidaura.
Osim ovih podataka, kroz preglede dostupne literature i povijesnih okolnosti u kojima se Epidaur nalazio u doba kada nastaje natpis, došlo se do pretpostavki da je riječ o oslobođeniku senatorske obitelji Fabius, što bi značilo da je Kvint prvotno bio rob.
Na natpisima iz Narone nalazimo podatke da su njihovi oslobođenici vrlo aktivno sudjelovali u gradskom životu, a neki su bili zaduženi za izgradnju pojedinih javnih objekata. Takve situacije bile su rijetkost u većim gradovima, ali u provincijskim kolonijama kao što su Narona ili Epidaur sve je bilo moguće. No, u kojem kontekstu je nastao ovaj natpis i za koje svrhe, ipak će trebati pričekati neka nova otkrića i pronalazak ostatka natpisa.