Mali konavoski svijet Petra Obada sav se smjestio u svoj domaći, lokalni govor, u njegove široke gaće. – ovako započinje Luko Paljetak pogovor Petrovoj prvoj zbirci pjesama Štomudrago koja je ugledala svjetlo dana 2004. godine i kojom se Petar Obad ustvari prvi put obratio široj javnosti. Lokalni govor tako je postao jedini način da se prenesu slike lokalne stvarnosti i da se točno usidri u svijesti. Na nekom drugom govoru slike bi bile mutne. Kako onda tako i danas, u tim širokim gaćama, huncutski Petar otkriva sjetu za prošlim vremenima u trenutcima suvremenosti, istovremeno osvještavajući koliko smo u današnjem životu u Konavlima ukopani u onom tradicijskom. Sve to on radi svojim minucioznim talentom za osvještavanje stvarnosti koju, kad prenese u pjesme, oživi u svima nama.
Prva zbirka Obadovih pjesama Štomudrago izašla je 2004. godine u nakladi od 1000 primjeraka i odmah se rasprodala. Svatko je doma sebi i svojima čitao konavoska evanđelja po Petru, brojne slasne opjevane konavoske momente koji su mamili osmijeh na lice, a grijali srce. Prve se pamte, Stanje mora, Ispod krpatura, Oda raštanu i naravno Ovisnici, pjesma o cimjentu, konavoskoj drogi, pjesme su koje i danas mnogi znaju napamet.
Štomudrago je prva zbirka ključnih tema konavoske svakodnevice koja je osvojila konavosku javnost, a i danas se jednakim žarom čita. A kroz nju su se provukle i one duboke pjesničke misli kao primjerice Pred delumbiju, koju i Paljetak ističe kao čistu lirsku žicu koja je Obada pozicionirala u vrhunske pjesničke duše. Petar Obad i Konavle se od tada strasno vole. Štomudrago je ubrzo doživjelo drugo izdanje i svima je postalo jasno da Konavle imaju svoju pjesničku zvijezdu, a čovjeka iz naroda.
Na valu uspjeha, već sljedeće, 2005. godine, Petar izdaje novu zbirku Naštesrce, kojoj recenzentica Slavica Stojan pri kraju pogovora zaključuje: Svaka Obadova pjesma barem je jedna mudra i topla poruka „ljudske i zdrave vjere“ koja u konačnici rasplamćuje srce. Naštesrce tako donosi nastavak na Štomudrago malko više s pogledom u budućnost koja nam se tada spremala, sa strahom od puca, odnosno digitalizacije, kao i od pristupanja Europskoj uniji. Naštesrce, zbirka tadašnje konavoske stvarnosti, uz Štomudrago postala je obvezna literatura u Konavlima.
Nešto suzgredom, nešto s ožicom, treća zbirka poezije izlazi 2008. u nakladi od 1000 primjeraka, a recenzent ove zbirke, Miljenko Jergović, oduševljeno je nazivlje konavoske nježne rugalice. Deset godina nakon prve zbirke, 2014. godine izlazi i četvrta zbirka poezije, Kamičak u crevji u kojoj i dalje Obad pjeva po istome, nepresušnom izvoru njegova pjesništva, a kako i sam kaže, dočarava konavosku, ali i općeljudsku stvarnost, svakodnevicu običnog čovjeka, na malo zafrkantski i zaigrani način koristeći konavoski dijalekt.
I tako je Petar Obad od mila do nedraga s kamičkom u crevji, naštesrce, nekad suzgredom i nekad s ožicom došao i do ove punoljetne, pete zbirke pjesama Samo nešto za ruke, koju izdaje Matica hrvatska Ogranak Konavle, a recenziju ovog izdanja potpisuje prof. dr. sc. Nada Babić. U nešto bogatijem izdanju, opet onim konavoskim govorom, širokim konavoskim gaćama koje je Luko Paljetak spominjao prilikom izdavanja prve zbirke, Petar je opet smjestio svoja zapažanja i sve boljke konavoske svakodnevice. I dalje su to nježne rugalice, s pregršt etnografskih prinosa koji dešifriraju stvarnost te još uvijek jednako srce griju.
Čitajući iznova sve Obadove zbirke pjesama uviđa se vrijednost njegovih zapisa kao društvenih slika, promjena i pulsa ovog dijela svijeta u kratkom vremenskom rasponu. Etnografski taj vremenski raspon je naizgled beznačajan, no sadržajno je izniman. Pišući o sebi, o Konavlima i oslikavajući trenutke života Obad u svojim pjesmama bilježi promjenu koju ne osjećamo živući.
Priznali sebi ili ne Obadove pjesme su zabilježile da smo se u ovih osamnaest godina promijenili u svojim brigama i svojim poslima. I baš čini se zato ova peta zbirka je za razliku od ostalih dobila na kraju i rječnik konavoskih izraza u kojima autor objašnjava pojmove koje 18 godina nakon prve zbirke djeca i mladi Konavala sve manje razumiju.
Ova, peta zbirka nostalgično je i posvećena svim umrlim i živim konavoskim umovima čije se i sada spominju, mudroslovlju jednog malog etnikuma koji pulsira i sjaji svojim zvijezdama, kojima i Obad pripada.