Barjak sv. Nikole

Župna crkva sv. Nikole za Bukovca je bila posebno mjesto. Nekoliko iznimnih radova izradio je baš za tu crkvu u vrijeme kad se povukao iz Zagreba i gotovo četiri godine proveo u Cavtatu. Koliko je taj period bio težak za umjetnika, a boravak u rodnome mjestu iscjeljujući, ostat će zabilježeno u autobiografiji Moj život:

U Zagrebu ostavih i svoju zidanu kuću i atelier i sve ono, što ognjištem nazivljemo. Sve je bilo mojim rukama urešeno. Tamo se rodilo moje dvoje djece, pa mišljah, da ću medju svojima i sklopiti oči.

Sudbina je drukčije htjela, pa iako je bilo gorkih časova, ne tužim se na nju! – Ali umjetnik, ako hoće da ostane samo umjetnik, mora da živi daleko od sićušnih, mizernih, neestetskih osobnih borba. Inače je izgubljen! – A ja sam bio i jesam uvijek samo umjetnik. Moja obitelj i moj kist, eto mog života i mog raja! Otidjoh u Cavtat, jer su za veliki svijet moja djeca bila nejaka. Sklonih se u rodni kraj, da mi barem tamo bude iskrenost iskrenošću odvraćena.

Posebno svečano bilo je slavlje za Sv. Nikolu u Bukovčevo vrijeme. Sam biskup Marčelić 1901. godine uveličao je slavlje i držao pontifikal, svečanu svetu misu. Sljedeće godine Bukovac je za župnu crkvu naslikao i poklonio barjak s prikazom sv. Nikole. U Kronici župe Cavtat don Niko Štuk u bilješci za 1902. godinu zapisao je crticu:

Proslavljeni slikar iz mjesta Vlaho Bukovac naslikao je u augustu barjak Sv. Nikole i poklonio ga crkvi.

Bukovac je iste godine za crkvu naslikao i dioramu Kristov grob. O tome će reći: Ovim djelom ovjekovječih uspomenu milih roditelja, koji su u toj crkvi bili kršteni i vjenčani i blagoslovljeni prije vječnog počinka.

Barjak sv. Nikole impozantna je zastava, dimenzija 4,30 x 3,25 metra, sastavljena od četiri komada tkanine. Prikazuje sveca u biskupskom ornatu, ispružene lijeve ruke dok u desnoj drži štap, pastoral.

Iza biskupova pluvijala, teškog plašta kojim je zaogrnut, lijevo proviruje bačvica nakrcana s djecom, a s desne strane brod u pogibelji, jedrenjak u olujnome moru. S obzirom na Bukovčevo pomorsko iskustvo i česta prekooceanska putovanja, vjerojatno je i sam zazivao sv. Nikolu u teškim i nezgodnim trenucima na moru.

O životu sv. Nikole postoji nekoliko legendi. Navodno se rodio u Patari u Maloj Aziji, u 3. stoljeću. Rođen u kršćanskoj obitelji vrlo rano se posvećuje službi Božjoj. Bio je zaređen za biskupa u Miri. Legenda kaže da je nakon smrti roditelja svoj imetak razdijelio među sirotinjom. Često se prikazuje s tri vrećice zlatnika ili tri zlatne kugle. Naime, prema jednoj od priča o svečevome životu, on je, čuvši za osiromašenoga plemića koji je imao tri kćeri, ali ne i novca za njihov miraz, noću ubacivao vrećice s novcima kroz prozor plemićeve kuće. Bukovac ipak nije prikazao sv. Nikolu s tim atributima. Prikazao ga je s lađom, što mu je vjerojatno bilo blisko, kao i Cavtaćanima, vjekovnim pomorcima.

Priča kaže da se sv. Nikola zaputio na hodočašće u Svetu zemlju, a barka na kojoj je plovio gotovo potonula u nesavladivoj oluji. Svetac je zaprijetio valovima te su se oni povukli, a more se smirilo. Tako je postao zaštitnik mornara i putnika, a njegova crkva ili barem zavjetna slika može se naći u gotovo svakom lučkom gradu. Ipak, najstravičnija legenda vezana za život sv. Nikole govori kako je jednom prilikom zašavši u neku gostionicu otkrio kako vlasnik krade i ubija malu djecu, a gostima poslužuje njihovo meso. Pretraživši sve prostorije naišao je na tijela tri djeteta ostavljena u drvenoj posudi za rasol. Svetac učini znak križa i djeca ožive. Ponekad se i prikaz dječice u drvenoj bačvici nalazi uz svečev lik, što je i Bukovac uzeo za motiv na svom barjaku.

On se danas čuva u Pinakoteci, a prije par godina restauriran je u radionici Hrvatskog restauratorskog zavoda u Ludbregu. Taj zahtjevan restauratorski posao trajao je gotovo tri godine.