Petar Dabac i konavoski muzeji

Napustio nas je Petar Dabac, veliki zagrebački umjetnički fotograf, a nama u Konavlima ostavio je blago. Za etnografska istraživanja audio i fotozapisi referentne su točke istraživanja neke zajednice i njenih životnih oblika u nekom periodu i lokalitetu. Niti jedan predmet u etnografskoj zbirci sam po sebi bez kontekstualizacije ne može opstati u sustavu vrijednosti. Bilježenja na terenu, prikupljanje nematerijalne baštine ustvari su sidrenja u toj vječnoj mijeni svojstvenoj životu ljudi.

Ulaskom u fotografije i audiozapise nekog prošlog vremena, najviše doznajemo o sadašnjosti i svakako se orijentiramo za budućnost. Fototeka Muzeja i galerija Konavala uglavnom se sastoji od fotografija snimljenih nakon Domovinskog rata. One rijetke koje imamo od vremena prije rata zaprimane su u muzej od raznih drugih vlasnika, uglavnom darovanjem nakon obnove muzeja.

Naime, 1991. godine u okupatorskom paležu mjesta Čilipi zajedno s muzejskom zgradom izgorio je muzejski arhiv i sva fotodokumentacija koja se nalazila u muzeju. Od tada svaku fotografiju koja je napravljena na području Konavala do Domovinskog rata gledamo na drugačiji način. Prije rata provodila su se brojna etnološka istraživanja u Konavlima. Istraživanja su organizirali Institut za folkloristiku, nacionalni ili regionalni etnografski muzeji ili pak neke druge znanstvene institucije.

Etnolozi, etnomuzikolozi, kulturni antropolozi u vremenima prije ove današnje tehnologije (kad s jednim mobitelom pokrijemo i zvučni i fotozapis), bili su ekipirani sa stručnom ekipom koja je gotovo uvijek uključivala profesionalne fotografe. Nama su takve fotografije od velikog značaja i najčešće ih tražimo na uvid u drugim muzejima i institutu. U jednom od istraživačkih posjeta Konavlima, koji je bio organiziran kao “akcija istraživanja i fiksiranja stanja etnoloških spomenika na području Hrvatske u cilju proučavanja mjera zaštite” 1989. godine sudjelovao je i fotograf Petar Dabac.

U listopadu 2018. godine Muzeji i galerije Konavala su dobrotom Muzejskog dokumentacijskog centra u Zagrebu zaprimili 9 fotografija Petra Dapca popisanih kao Fotografije iz Konavala, 1989. godine. Kako je riječ zaista o fiksiranju etnoloških spomenika, tako su kolege iz Zagreba, znajući za stanje naše građe i fototeke, ali i o važnosti ovakve fotodokumentacije za lokalna istraživanja, pokrenuli postupak darovanja našem muzeju. Na 9 crno-bijelih fotografija nalaze se snimke iz Čilipa, Kune i Komaja, a u njima je zabilježena stvarnost konavoskog života toga vremena.

Osamdesete godine u Konavlima su bile vrijeme u kojemu je koegzistirala tehnološka suvremenost, turizam, a i vrlo stari tradicionalni oblik života u kojemu je okamenjena mudrost nakupljana stoljećima prije na ovom području. Dvije godine nakon ovog istraživanja, 1991. godine, početkom rata Konavle su opustošene, ljudi protjerani i život je stao. Nakon oslobođenja, povratkom u Konavle, ljudi su prionuli obnovi i pokretanju novog života, no nedostajao je onaj dio koji je nastajao u kontinuitetu zadanom iz okruženja tradicijske arhitekture, kao i godišnjeg kalendara.

Danas su u Konavlima većinu tada živih etnoloških spomenika zamijenili prazni prostori ili neki novi, u turističke ili druge svrhe organizirani oblici, koji više nisu prirodno održivi. Petar Dabac bio je poznati umjetnički fotograf iz Zagreba, nećak isto tako poznatog Toše Dapca (1907. – 1970.), koji nam je svima poznat po fotografijama dubrovačke place po kiši, kupača na Banjama i gospođe Moretti iz Cavtata koja je kao Konavoka na razglednicama putovala po cijelome svijetu.

Bilo je to neko drugo i daleko vrijeme. Te i još brojne druge fotografije velikog majstora čuvaju se u Arhivu Toše Dabca u Ilici kojim je upravljao upravo njegov nećak Petar Dabac. Arhiv Toše Dapca kao zbirka od 160 000 jedinica 2002. godine postao je sastavni dio Muzeja suvremene umjetnosti. Petar Dabac je rođen 16. lipnja 1942. godine u Zagrebu, gdje je završio svoje školovanje na Fakultetu strojarstva i brodogradnje 1973. godine. Od 1960. godine radio je u ateljeu svoga strica Toša, a i sam se od rana bavio fotografijom. Samostalni umjetnik postaje 1966. godine.

Nakon smrti Toša Dapca vodi njegov atelje i formira Arhiv Toša Dapca s galerijom koju vodi od 1980. d 1987. godine. Kao slobodni umjetnik okušao se u raznim fotografskim temama, bavio se eksperimentalnom fotografijom, često je snimao zagrebačke ulice i grafite te je svojom fotografijom i proslavio grafit naziva i istoimenog sadržaja: Đabe si krečio. Bavio se isto tako i realističnom i dokumentarnom fotografijom, a radio je kao profesor fotografije u Ljubljani na Akademiji za likovnu umjetnost. Njegovi dokumentarni zapisi iz cijele Hrvatske dio su muzejskih i konzervatorskih zbirki fotodokumentacije druge polovice 20. stoljeća.

Danas u etnografskim istraživanjima bilježimo većinu toga sami, rijetko koristimo usluge, znanje, senzibilitet i iskustvo profesionalnih fotografa. Upravo zato, hvala!