U bogatoj biljnoj ljekarni svemu je lijeka, samo što je naše znanje oskudno. Oslanjamo se na iskustva tradicijskih ljudi koji su oskudijevali u mnogočemu, osim u poznavanju vlastita okoliša. Njihova izblijedjela znanja, u današnjoj primjeni potpomognuta placebom zaljubljenika u prirodno liječenje, rješavaju brojne tegobe od kojih su bolovali i tradicijski ljudi. No, za suvremene, njima nepoznate bolesti, nema informacija. Tako je i s koronom i pokušajima pomoći prirodnim putem.
Otkad je pandemija započela svoj pohod prije skoro dvije godine, iz biljne ljekarne jedino se sporadično čuje o slatkom pelinu kao biljci koja pomaže kod prevencije i smanjivanja tegoba uzrokovanih koronavirusom. Kod nas raste na padinama prema Konavoskom polju i ima ga posvuda samoniklog, međutim saznanja o ljekovitosti ove biljke kod nas nisu poznata. Uglavnom se divimo njenom aromatičnom mirisu, kako se u narodu i opisuje. No, nije ovoj biljci zabilježena samo korist za medicinske svrhe. Njena uporaba seže duboko u prošlost, naročito u Kini, gdje se, osim ljekovitog djelovanja, koristio tijekom vrenja voća u proizvodnji alkoholnih napitaka, a zbog svog balzamičnog mirisa uživa sveopću uporabu u parfemskoj industriji.
Slatki pelin slatkog je mirisa i nije samo sladak na hrvatskom jeziku. Na engleskom se naziva sweet sagewort, u prijevodu slatka kadulja, a kako se kod nas naziv pelin koristi za kadulju, dolazimo do još jedne simpatične podudarnosti. Riječ pelin kod nas uskače na mnoga biljna mjesta, premda ga narod najviše poznaje kao onaj gorki: pelin, pelinče, moje gorko cvijeće! No, kako ne mora sve biti gorko, pobrinuo se ovaj drugi, slatki pelin.
Artemisia annua (doslovnim prijevodom jednogodišnji pelin) jednogodišnja je biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je uspravna, gola i izbrazdana, podanak vretenast i mali, a listovi su na dužim peteljkama, nasuprotni, višestruko rasperani na manje segmente. Kako cvate, tako gubi prizemne listove. Kod nas cvjeta najviše tijekom rujna i listopada u metličastim cvatovima koji se sastoje od sitnih žućkastih cvjetova.
Raste na osvijetljenim pjeskovitim i blago ilovastim tlima, podnosi polusjenu. Rasprostranjen je gotovo po cijelom svijetu, ali najveće poznavanje ove biljke svakako dugujemo Kinezima, odakle je ova biljka i potekla. Proširila se po svijetu, a na našem terenu zabilježena je sredinom 20. stoljeća. U Kini se naziva Qing Ho i uživa veliku medicinsku vrijednost sigurnih 2000 godina.
Biljka je dosta aromatična, ali i drugih svojstava koje zadivljuju. Djeluje antibakterijski, smanjuje krvarenja, suzbija malariju, pa se u tropskim krajevima i koristi protiv malarije. Njeno djelovanje je usmjereno baš na samog protozoanskog parazita iz roda Plasmodium koji je smrtni uzročnik malarije. Sami listovi, koji se beru ljeti, prije nego procvjeta, koriste se u oparcima za liječenje groznice, prehlade, proljeva i drugog. A ako se pričeka do jeseni, onda se sjemenkama možete poslužiti za liječenje nadutosti, probavnih smetnji i noćnog znojenja. Doznajemo iz napisa o ovoj biljci kako se artemisinin iz slatkog pelina veže na željezo koje procesom oksidacije prikuplja mutirane stanice i viruse iz organizma, i vrlo efikasno ih uništava. Medicinsko istraživanje koje je potvrdilo snagu artemisina iz slatkog pelina donijelo je profesoru Youyou Tu iz Kine 2015. godine i Nobelovu nagradu.
Danas pronalazimo brojne napise na internetu o korištenju ove biljke za liječenje koronavirusa. Znanstvena istraživanja u SAD-u su pokazala da ekstrakti Artemisia annue inhibiraju replikaciju teškog akutnog respiratornog koronavirusa (SARS-CoV-2) odgovornog za ovu pandemiju. No, ne samo za ovaj slučaj: još 2005. godine tijekom istraživanja su uočili da biljka ima antivirusni učinak protiv SARS-CoV-1 odgovornog za izbijanje SARS-a od 2002. do 2003. godine.
Gledajući je kao korov u vrtu, teško se oteti dojmu o snazi u našem okolišu i ograničenosti našeg znanja. U takvoj kontemplaciji etnobotanika postaje globalna priča, a granice samo u zoni straha od nepoznatog.