Ružmarin je jedna od onih biljaka koje stoje između kopna i mora, ni bez jednog ni bez drugog nema smisla ni svrhe. On je na otocima, uz obalu i na onim pozicijama s kojih se vidi more. Kad se s neke pozicije vidi more, onda na ta mjesta može doći rosa s mora što je nasukavaju strašni morski svjetovi nakon što je sunce iscrpi iz morske površine. Na kopnu se hvata za zelene prepreke blago ih soleći, a ružmarinu daje dušu, onu pravu njegovu esenciju. Tako svi oni ružmarini koji rastu daleko od mora, gdje morska rosa ne pristigne, samo su ukras bez čarolije, koju stvara dodir kopna i mora. Uvriježeno je da od te morske rose nosi ime ruzmarinovo.
U našim primorskim krajevima, osim što ga je samoniklo naokolo, svaka je djevojka njegovala svoj bus ruzmarina u svojoj prekući. Kao sveta biljka bio je sastav ljekovitih vrtova i obaveza pred kućom. U njemu se njegovala nadolazeća ljubav i zalijevala čednost, pa je ubran bio dio obaveznih kitica svatova. Njime se zagovarala poslušnost zavjetima, a umočen u svetu vodu služio bi svećenicima za blagosivanje. Ako se obrati pažnja na konavosku pripovijetku Bus ruzmarina, u njoj će se pronaći svi skriveni simbolički atributi ove svete biljke.
Ružmarin latinskog imena ros marinus znači morska ruža, premda konotacija s rosom ne nedostaje, naročito u paradigmama s Afroditom, grčkom božicom ljepote, plodnosti i ljubavi. Nakon što je Kronos odsjekao penis svom ocu Uranu i bacio ga u more, iz mora se stvorila Afrodita. Njen cvijet je ruža i to ona morska, ružmarin. Za Afroditu i sve ostale, ružmarin je bio afrodizijak i pojačivač plodnosti. Afrodita je to znala jer je i sama s raznim bogovima imala brojnu djecu, a pored njih i brojne ljubavnike.
Ružmarin (lat. Rosmarinus officinalis) je višegodišnji grm iz porodice usnjača (Lamiaceae). Grane su drvenaste i izbrazdane, bogato razgranate i rastu u visinu. Ako mu odgovara oslonac može narasti do 2 metra visine. Iz grančica rastu listovi koji su nasuprotni, kožasti, uski i šiljasti, na naličju svijetli, a s lica tamnozeleni. U pazušcima gornjih listova razvijaju se na peteljkama mali cvjetovi, svjetloplave boje, slično kao kod većine usnjača, a iz njih vire dva prašnika. Cvjeta dva puta tijekom godine, zaobilazeći vrelo suho ljeto, pa je u jesen bogata ispaša pčelama. Plod koji se stvori nakon cvjetanja je kalavac s dva oraščića.
Najčešće se razmnožava reznicom, a najbolje se primi ako ste ukrali kome grančicu između Gospa. U svakoj kući ima redovnu upotrebu, kako za mazanje maslinova ulja po ribi dok se gradelaju, za blagoslov kuće umočen u vinu kad se unosi badnjak, tako i za kuhanje svih naših jela, naročito pečenja, kao začin octu te uz zaglavlja kreveta da se sjećamo što smo sanjali.
Baš za sjećanje ga se posebno hvali. Oduvijek se smatralo da biljka poboljšava pamćenje, pa je povezana s Mnemozinom, titankom odgovornom za pamćenja i majkom devet muza koje je rodila spavajući sa Zeusom i tako pokrenula sve umjetnosti svijeta. Bez sjećanja ništa, a biljka sjećanja je ružmarin. U Grčkoj su svi koji su polagali ispite nosili vijence ružmarina kako bi poboljšali pamćenje. I danas se smatra da je dobro imati grančicu uza se kad trebamo korist od naše memorije, a vjerojatno i mladoženja i nevjesta pa i okićeni svatovi uz ružmarin dobro zapamte svoje zavjete.
Za pamćenje ga spominju Shakespeareova Ofelija, a i Thomas More po kojemu je još presudan za održavanje prijateljstva.
Helenistički, rimski, srednjovjekovni, renesansni i mnogi drugi vrtovi gotovo uvijek su ga imali, priskrbljujući vlasnicima tako status pravednika. Naime, vjerovalo se da samoniklo izraste u vrtu pravednika i zato je bio statusni simbol nekog drugog vremena.
Današnja saznanja o svojstvima ružmarina antimikrobnog djelovanja potvrđuju njegovu povijesnu upotrebu prilikom konzerviranja hrane, balzamiranju mumija, dezifinciranja soba bolesnika paljenjem, suzbijanja štetočina, moljaca i buha. Njime bi se inhalirali za vrijeme kuge i nosili ga uza se.
Njegovo eterično ulje koristi se raskošno u kozmetici, na primjer za njegu vlasišta, poticanje rasta kose i protiv opadanja. Pozitivno djeluje na kožu sklonu aknama ili celulitu. Upotrebljava se i za pomoć inhalacijom prilikom bolesnih sinusa, a za odčepljivanje nosa u prehladama i gripama jedan je od najjačih agenata.
Brojna su njegova djelovanja, a kod nas je toliko česta ova biljka da je njena svetost banalizirana doslovce samo na gradelanje ribe. Zaista u tom našem okruženju sjede svetinje, a ljudski duh je takav da cijeni samo ono što mu je nedostupno. Baš treba kao alkemičar obići cijelu pustinju da bi se vratio na svoju taracu u kojoj od morske rose živi bus ruzmarina ne bi li se sjetili da je sve što nam je potrebno tu, kraj nas.