Stećci su srednjovjekovni kameni nadgrobni spomenici koji se javljaju na gotovo cijelom području današnje Bosne i Hercegovine, zapadnog dijela Srbije, sjeverozapadnog dijela Crne Gore te južnog dijela Hrvatske. Tako ih nalazimo i u Konavlima, na preko 20 lokaliteta, a datiraju se najčešće u razdoblje 14. i 15. st. Motivi koji se nalaze isklesani na stećcima su brojni. Od ljudskih figura, lova, turnira, životinja, vitica, križeva, bordura itd., no poprilično čest motiv je i hladno oružje.
Pod hladno oružje u ovom slučaju spada sedam vrsta oružja: mač, bodež, štit s mačem, koplje, luk, buzdovan i sjekirica, uz to da je štit za obranu, dok su ostale vrste oružja za napad. Oružje je prikazivano ili samostalno ili u nekoj od kombinacija, kao npr. turniri, borbe ili lov. Od navedenog hladnog oružja u Konavlima nalazimo prikaze samo mača i štita, te luka.
Naspram ostalih reljefnih motiva koji se javljaju na stećcima, mač je čest motiv, no nije nužno da je uvijek povezan sa štitom. Najčešće je prikazan kao samostalan motiv dugačkog mača s krsnicom i drškom koja završava kružno. Ponekad je u kombinaciji s ljudskom figurom, u scenama lova ili turnira, a u Konavlima je češće prikazan uz štit nego samostalno.
Štit na stećcima ima različite oblike, pa tako može biti četverokutni ili turnirski te trokutasti i srcoliki, uz to da imamo i neke manje znane inačice. Na štitovima se često nalaze isklesani i drugi motivi, tako na štitu sa Sv. Dmitra u Gabrilima vidimo polumjesec i rozetu okružene bordurama, što bi moglo značiti da se radi o konkretnijem grbu vlasteličića. Naime, štit je bitan element grbova u zapadnoeuropskim zemljama, no na stećcima nije nužno da je na štitu prikazan i grb jer se radi o velikom broju sličnih prikaza šireg područja, stoga se taj dio treba tumačiti s oprezom. Samostalni motivi štitova rjeđi su od kombinacija s mačem ili pri lovu i turniru, a u Konavlima ovakav prikaz nalazimo samo uz crkvu sv. Đurđa u Popovićima.
Kombinacija štita i mača čest je reljefni prikaz na stećcima 14. i 15. stoljeća. Pronalazi se na čitavom području prostiranja stećaka, a karakterističan je za područje nekadašnjih humskih zemalja pri čemu su srcoliki i trokutasti štitovi tipičniji za primorje, a četverokutni za Hercegovinu. Na području Konavala se javljaju i jedni i drugi, isto kao što se javljaju s koso ili ravno postavljenim mačem ili pak bez njega. Srcoliki i trokutasti štitovi su specifičniji za razdoblje do kraja 14. st., dok se od početka 15. st. više izrađuju polukružni štitovi.
Tako stećke s prikazom štita i mača u Konavlima nalazimo kod crkava sv. Ilije u Lovornom, sv. Đurđa u Močićima, sv. Dmitra u Gabrilima, sv. Stjepana u Dubi, sv. Đurđa u Popovićima, sv. Nedjelje u Čilipima, sv. Mihajla u Mihanićima, sv. Tome u Radovčićima te sv. Barbare u Dubravci.
Zanimljivo je da se na Sv. Barbari nalaze 3 stećka s prikazima štita i mača, od kojih je samo jedan u cijelosti sačuvan, dok su druga dva dosta fragmentirana, a jedan djelomično sačuvan služi kao ulazni prag u groblje preko kojeg se nužno gazi da bi se ušlo u omeđeni dio groblja.
Uvriježeno je mišljenje da su štit i mač na stećcima simbol društvenog statusa, tj. ratnika ili plemstva. Dubrovnik 14. i 15. st. jedno je od središta proizvodnje štitova i mačeva, pogotovo srcolikih štitova i dvoručnih mačeva sa završetkom u obliku jabuke. U Dubrovniku toga vremena koriste se dva osnovna štita. Manji scutum i veći pavesius. Scutum je tako prikazan na Orlandovom stupu, a koristili su ga obični vojnici, dok je pavesius bio dio naoružanja samostrijelaca. Mačevi su bili sastavni dio naoružanja, no koristili su ih i obični građani.
Iako je danas uvriježeno mišljenje da su prikazi mača i štita znak da se pod stećkom nalazi muški vlasteličić, ipak se navedeno treba pažljivo tumačiti. Naime, kako Domagoj Perkić navodi, prilikom arheoloških istraživanja stećaka s Novakovog groblja u Čepikućama, otkopan je grob nad kojim se nalazio stećak sa scenama lova te štita i mača, da bi se analizom C14 ustanovilo da je u grobu pokopana žena iz 14. st., starosti od 30 do 39 godina.