Znate li da vam usmena književnost može reći puuuno više od onoga što vam želi reći? Čitajući između redaka, nekada vidimo samo bjelinu, a nekada otkrijemo cijeli svemir. Tako je i s konavoskim poslovicama, odnosno minijaturama konavoske mudrosti. One su minijature prema književnoj podjeli jer se radi o najjednostavnijim oblicima, odnosno rečenici, maksimalno dvije. Mudrosne su jer poučavaju, uglavnom prenesenim, metaforičkim značenjem, zagolicaju nam maštu i pitamo se što je pisac htio reći? Dakle, poslovica očito ima skrivenu poruku, najčešće ujedno i pouku, što znači da je njena svrha obrazovna ili odgojna.
Ali, to nas ni ne treba čuditi, treba imati na umu da je poslovica nekadašnji jedini način edukacije. Prije knjige, škole i učitelja, u prošlosti bi roditelji svoju djecu upozoravali kako se ponašati, na što pripaziti, kako se vremenski orijentirati i slično, a nama su danas ostale sačuvane kao svojevrsna pouka naših predaka, nekad kao dobrodošlo upozorenje, a zasigurno i kao pokazatelj kako se nekad mislilo i živjelo.
Upravo zato što je u poslovici životno iskustvo zajednice, poslovica može pokazati bogatu pozadinu naroda, njihov način razmišljanja i življenja, pravila, strahove, dakle određenu psihologiju, a kako je poslovica nastala i ostala u narodu, ona predstavlja i govor tog naroda, u ovom slučaju konavoski govor. One osim pouke otkrivaju lingvistički, etnološki, pravni i povijesni kontekst zajednice.
Poslovice za MIGK ilustrirala: Nora Mojaš
U ovom, prvom dijelu istraživanja kroz poslovice pokazat ćemo kalendarske i poljoprivredne poslovice i što nam sve mogu otkriti, a usporedit ćemo ih s drugim poslovicama, poput portugalskih i finskih, koje možete pronaći na web-platformi: https://proeuverb.eu/en/index.php
Da ne znamo kakav su Konavle kraj, poljoprivredni, turistički, urbani, ribarski, ruralni i slično, mogli bismo saznati zahvaljujući poslovicama. Ako ih poredamo kronološki, možemo čak vidjeti i kako je izgledala jedna godina prosječnog Konavljanina. Možemo vidjeti kako je on živio, koje su bile njegove obveze i čega se bojao a čemu nadao, i to u određeno doba godine.
Osim što možemo uvidjeti koje su se poljoprivredne kulture uzgajale, koje su to obaveze u docu tijekom godine, znamo i da su se bojali nevremena, kiše u travnju i srpnju kako im ne bi fasovala loza i masline, kako je marač bio skarač, odnosno kako je ožujak bio posni, gladni mjesec, i tako unedogled.
Kada govorimo o kalendarskim poslovicama, nameću nam se i trice, razdoblja od tri tjedna koje počinju i završavaju svecem, orijentirima u kalendarskim poslovicama. Unutar tri tjedna postoje obaveze koje se moraju izvršiti, na što i upućuju poljoprivredne poslovice.
Na konavoske trice koje odbrojavaju do Božića, vremena od obilja, druženja i slavlja, podsjeća i finska poslovica Ljeto dolazi mjesec dana nakon prve ševe, pola mjeseca nakon prve zebe, a zajedno s prvom lastavicom. Ovom poslovicom Finci odbrojavaju do ljeta slično kao i Konavljani do Božića. Osim toga, i njihova poslovica Jaakko baca hladan kamen u vodu pokazuje funkcioniranje nekadašnjeg kalendara.
Istražujući portugalske i finske kalendarske poslovice pokazale su se brojne sličnosti s konavoskima, koje predstavljamo na slici:
Prikazane kalendarske poslovice prikazuju navike sela i potječu iz srednjovjekovnog kalendara o svecima i prognozi vremena koja je važna za poljoprivredu, to jest označavanje početka ili kraja nekog rada na zemlji. Kao takve pomažu u iščitavanju geografskog i meteorološkog konteksta zajednice u kojoj se živi, pa tako uz pomoć poslovica možemo pokušati ući u nekadašnji prikaz Konavala.